Mislio sam da se studira medicina
Da bi se pomagalo ljudima.
Tako sam mislio i za moju poznanicu,
Pisao o njoj kao o nekom heroju,
Zbog teškog života, borbe.
A onda se odmah nakon studija posvetila estetskoj hirurgiji i reklamama.
Počela da se druži sa influenserkama,
Koje razmišljaju samo o zaradi i prodaji.
I od one humanosti nije ostalo puno.
Kada sam joj rekao da je sve to uzelo pod svoje,
I da gubi ono svoje izvorno, ljudsko
Prekinula je kontakt sa mnom.
Sada objašnjava devojkama i ženama zašto treba da se operišu.
Reklamira silikone.
I za operaciju uzima pravo bogatstvo.
Od medicine je ostalo samo znanje kako da se zaradi.
I ništa više.
A sve je počelo kao bajka.
Siromašna provincijalka dolazi u veliki grad.
Daje ispite, živi u domu.
I onda prilika koja se ne propušta.
Kako što pre doći do velikog novca.
Što se i desilo.
Nikoga više ne leči.
Nikome više ne pomaže.
Sada zakazuje operacije,
Ženama ubeđenim da će to da im promeni život.
Nekima možda i hoće.
Ali njoj sigurno.
Tu je stan, kola.
Tu je sve ono što je do pre koju godinu bilo nezamislivo.
A verovao sam da je prošla taj put,
Da bi pomagala.
Isplivalo je ono drugo.
Drugi doktori su tu da leče,
A ona da se obogati.
Nikada nije radila na dečijem.
Nikada nije radila u hitnoj.
Odmah tamo gde je najveći novac,
I problem rešen.
Rešen njoj.
A druge ko j…
I nas koji smo u nju verovali kao u doktora i čoveka.
Stefan Simic