Putopis: Ljubljana
Autor: Denis Vidović
Ljudi su tamo pametni i zdravi
voze bicikle i skakuću po travi…
Grupa Buldožer bila je u pravu. U Ljubljani, glavnom gradu Slovenije, mnogi voze bicikle. Od turista do domaćeg čovjeka, duž dobro povezanih biciklističkih staza i diljem ogromne, uređene, pješačke zone u centru, koja se jednim dobrim dijelom proteže i uz rijeku Ljubljanicu.
Parkovi su puni cvijeća i ozona
pravila bontona su poznata svima…
U Ljubljanu sam se zaputio prvi put, i to vlakom, u društvu sisačke književnice i slikarice Marijane Petrović Mikulić. Čim smo stigli, bio sam gladan. Zapravo, bio sam gladan i prije no što smo stigli, ali ne uklapa mi se to sad u putopis. Konobarica je donijela osmijeh i bograč, slovenski gulaš od junetine, svinjetine i povrća. Nastao je pod mađarskim utjecajem, a ime nosi po tradicionalnom kotlu u kojem se kuha – bograczu. Nakon preukusnog kotlića bograča, ljubljanski put vodio nas je prema Prekmurskoj gibanici, tradicionalnoj slovenskoj slastici od prhkog tijesta, jabuka, maka, sira i oraha. Kako sam istovremeno htio probati slasticu, ali sam ove godine uspio prodati tek jednu svoju knjigu, i preprodati jednu knjigu Sanje Domenuš u pola cijene, raspitao sam se u jednom knjiškom antikvarijatu gdje mogu pojesti gibanicu po što povoljnijoj cijeni.
„A vidi se da si pisac“, komentirao je sažaljivo čovjek u antikvarijatu moja besparična pitanja o željenoj slastici. Sramežljivo sam uvukao prste koji su gotovo provirivali iz mojih tenisica nesputanih šavova.
„To su izradile babice“, rekla mi je ljubazna i susretljiva prodavačica suvenira.
Zadivljen što spomenute babice između dvije asistencije pri porodu nalaze vremena za izradu rukotvorina, odlučio sam kupnjom podržati primalje i sveukupno akušerstvo.
To je bilo tisto leto kad sam prišo u Ljubljanu…
I baš mi je bilo krasno. Hvala svim srdačnim i dragim Slovencima što su me ugostili u svom gradu i pošteno nahranili.
P.S.
Marijana Petrović Mikulić ovaj put nije skočila sa Zmajevog mosta u Ljubljani, iako to nije ni najavila, pa nema nikakvog smisla da to uopće spominjemo u ovom putopisu.
