1.9 C
Petrinja
Sunday, February 16, 2025
spot_img

Morski meni

Autor: Marjan Gašljević

Na žalost ovaj osvrt moram započeti teškom prometnom nesrećom na Viru u kojoj je poginula jedna osoba – pješakinja, a četvero osoba među kojima je troje djece je ozlijeđeno. Vozač se zaletio u njih.

Imam običaj kazati da kada dolaziš na Vir odmah na Virskom mostu baci vozačku u more jer ono što si naučio o prometnim pravilima na otoku ne vrijedi. Posljedica toga je, vjerojatno, i ova tragedija. Cijela ljeta provodim na ovom otoku koji mi je „drugi dom“. Na čemu se sve ljudi i, ponajviše, dječurlija voze (divljaju) preuskim uličicama toga nema niti u prometnim muzejima, a ni u prometnim pravilima. Lokalna uprava pokušava popraviti ono što je uprskala dozvoljavanjem prekomjerne gradnje uvođenjem jednosmjernih prometnih pravaca koje, na žalost, malo sudionika u prometu poštuje. Neki sam dan, primjerice, imao „bliski susret“ s 20-tonskim kamionom „govnosrkom“ koji me je zaskočio iz nedozvoljenog smjera da bi se vozač, jer je „domaći“ i on smije, još i izvikao na mene jer se nisam dovoljno brzo maknuo.

Za ovu tragediju i mnogobrojne druge „manje“ nesreće zbilja nema isprike već samo žalost za izgubljenim životom i sućut obiteljima stradalih, a onima koji su dopustili izgradnju krkljanca na svijest i savjest.

Poslije ovog, jednostavno, nemam volje šaliti se kako sam namjeravao u ovom tekstu. Naime, obično se, dok ljetujemo, pogostimo različitim morskim menijima. Tako mi je i samom došlo kako se vidi na naslovnoj fotki. Nasjeckam ja domaće slanine i zamiješam tanjur sira i vrhnja. Glavica luka koju sam pripremio skotrlja mi se pod stol. Dalmacija je to ljudi. Tko će se znojiti da bi ispod stola dohvatio glavicu luka?

Na moju sreću moji najviše vole ovakav morski meni. Pokušao sam ih „zaskočiti“ s oradom i brancinom na gradele. Razbrcali su po tanjuru ovu plemenitu klopu pa se uputili u hladnjak po „nešto“ pod 45. A koliko je ova klopa plemenita govori cijena. U ribarnici gdje je uvijek red i gužvara nitko ne važe i ne izdaje račune. Odokativno te opauči kada dođeš na red pa se ti žali zagorskom vodovodu. A opauči te, opauči, jebeno. O, eventualno, drugim plodovima mora mi „obični“ možemo samo sanjati. Za njih je i janjetina s ražnja jeftina pa nije teško razbiti dvojbu dagnje ili jagnje.

Cijene, općenito, onih svakodnevnih potrepština znaju itekako zapanjiti. Pored toga što rijetko ispod kojeg artikla na polici piše cijena istu će te saznati na blagajni kada vam, ako, blagajnik isporuči račun. Da cijene mogu biti besramne navesti ću činjenicu najvrjednijeg i najpotrebnijeg artikla – pitke vode. U otočkim dućanima bocun 7 litara izvorske negazirane vode je 2,45 eura. Prijeđete li samo onih tristotinjak metara mosta bocun će te platiti 1,19 eura.

Neko jutro točim dva bocuna vode u 15-litarsku bocu za na aparat za hlađenje vode. Pomaže mi unuka Luce. Na večer opet moramo točiti vodu. Dva bocuna. Luce se čudi. Nas četvero popili smo 14 litra vode. Sretan sam jer djeca izbjegavaju sokove i piju uglavnom vodu. Ne zbog cijene. I tako kaže prosta računica ako u 60 dana kupimo 120 bocuna to je na otoku 294 eura. Ako samo prijeđemo most onda je to 142,8 eura. Razlika i nije zanemariva. Slično je i s mnogim drugim artiklima. Na moju sreći, kako spomenuh neki dan, u uvali Biskupljača imam sveznajući „virski google“ pa samo otplivam nekoliko krugova oko njih s sve doznam.

Ljudi, Vi koji vozite virskim uličicama, izbjegavajte nepotrebno vozikanje, a kada vozite otvorite četvoro očiju, skinite nogu s gasa i, ma koliko bili u pravu, prepustite „pravo“ prednosti nabrijanim domaćim „švabama“ u bijesnim makinama. Svima Vama koji se držite ovih preporuka želim lijep odmor i sretan put.

Kud će tko? / foto: M. Gašljević

Related Articles

Stay Connected

0FansLike
0FollowersFollow
0SubscribersSubscribe
- Advertisement -spot_img

Latest Articles