Galerija Klovićevi dvori već deset godina subotom organizira artionicu za one najmlađe. Tijekom igre, dok režu, mažu i gnječe, djeca dobivaju priliku zadovoljiti svoju znatiželju istovremeno učeći i istražujući te razvijajući vlastiti osjećaj za umjetnost.
Uz izložbu „Ideal i stvarnost: Prvo zlatno doba mađarskog slikarstva i začeci hrvatske moderne umjetnosti“, kojom se predstavlja zlatno doba mađarskog slikarstva u stilskom i tematskom presjeku razdoblja kroz djela slavnih umjetnika: Mihályja Munkácsyja, Pála Szinyeija Mersea, Lászla Mednyánszkyja, Viktora Madarásza, Gyule Benczúra, Bertalana Székelyja, Károlya Lotza, Lászla Paála, Lajosa Deáka-Ebnera i Tivadara Zemplényija, kojima su pridruženi hrvatski umjetnici druge polovice 19. stoljeća: Antun Aron, Joso Bužan, Ivan Tišov, Nikola Mašić, Bela Csikos Sesia, Vlaho Bukovac, Mato Celestin Medović, Emanuel Vidović, Menci Clement Crnčić, Dragan Melkus i Oton Iveković, Klovićevi su dvori pripremili više kreativnih radionica.
Likovne radionice za djecu od 6 do 15 godina u Galeriji Klovićevi dvori
Za sudjelovanje na istima potrebno se prijaviti na mail: artionica@gkd.hr
SLIKARSKA RADIONICA
26. 10. 2024.: 11 – 12:30 sati
Obitelj Zrinski, koja predstavlja ponos zajedničke baštine Hrvatske i Mađarske i uživa veliko poštovanje u obje zemlje, stoljećima je oblikovala povijesni tijek i odigrala ključnu ulogu u (nacionalnom) otporu protiv Osmanlija i Austrijanaca. Uspomena na junake dugotrajne borbe protiv Osmanlija postala je sastavni dio nacionalne svijesti mađarskih plemićkih obitelji. Među mađarskim historijskim slikarima, Viktor Madarász (1830. – 1917.), odgajan u duhu francuskog romantizma i dugogodišnji stanovnik Pariza, najčešće je na svojim platnima prikazivao priče o obitelji Zrinski. Madarász je izradio nekoliko slika na temu obitelji Zrinski: nakon studije Glava Zrinskog (1858.), uslijedili su radovi kao što su Jelena Zrinska u dvorcu Munkács (1859.) i Petar Zrinski i Krsto Frankopan u zatvoru u Wiener Neustadtu (1864.).
Nakon 1670. godine i sloma urote s Frankopanima i ugarskim plemstvom, Zrinskima su oduzeti svi posjedi. Bečki dvor te je godine na više jezika izdao knjižicu koja opisuje tijek procesa, presude i njezina izvršenja trima grofovima optuženima za veleizdaju – Zrinskom, Nádasdyju i Frankopanu.
ZADATAK: U prvoj je fazi slikanja umjetnik na prozoru iza Zrinskog i Frankopana naslikao ukras s dvoglavim orlom, međutim, u završnoj verziji nije se usudio na prozoru naslikati isti zbog straha od političke cenzure. Povodom te priče naš će zadatak biti istražiti grb obitelji Šubić Zrinski i obitelji Frankopan, i ujedno osmisliti neki svoj grb koji bi nas najvjernije predstavio. Slikat ćemo akrilikom na drvu.
RADIONICA CRTEŽA
09. 11. 2024.: 11 – 12:30 sati
Judita Marka Marulića je prvi pisani ep na hrvatskom jeziku. Marulić je smatrao da je ovu biblijsku priču važno prenijeti široj publici, što se moglo jedino ako je napisana njihovim jezikom. Pisan je 1501. godine a otisnut 1521. Ep Judita sastoji se od 6 pjevanja i pisana je dvostruko rimovanim dvanaestercem koji je u vrijeme renesanse bio najrasprostranjeniji stih. Njegova građa je preuzeta iz starozavjetne Knjige o Juditi, a oblikovan je na temelju hrvatske i antičke tradicije. U knjizi se opisuje kako je asirski kralj Nabukodonosor II. poslao svog generala Holoferna da opustoši Judeju. Židovska udovica Judita, čista i plemenita srca, jako pobožna i bogobojazna, otišla je u njegov šator i opila ga svojom ljepotom. Onako opijenom njegovim mu je mačem odsjekla glavu. Nakon što su Židovi izložili Holofernovu glavu s gradskih zidina, Asirci su se u strahu razbježali.
ZADATAK: Za temu historijskog romantizma izabrana je Csikoseva Judita i Holoferno. Na slici u prvom planu vidimo Holoferna „mrtvog pijanog“ kako leži na krevetu spuštene desne ruke na pod iz koje je otkoturala zlatna čaša dok Judita obnaženog lijevog ramena sjedi i gleda u smrtnog neprijatelja i priprema se prerezati mu vrat oštrim mačem. U drugom planu vidimo naoružane vojnike, pješadiju, i vojnike u kočiji s dva kotača, s otvorenim stražnjim dijelom, te s jednim ili dva konja za vuču. Naš će zadatak biti da nacrtamo šator i crtežom ukrasimo njegovu unutrašnjost asirskim motivima koje ćemo istražiti.
SLIKARSKA RADIONICA
23. 11. 2024.: 11 – 12:30 sati
Uz Bukovca i Medovića, treći najznačajniji hrvatski umjetnik je Bela Čikoš Sesija, koji će na Milenijskoj izložbi predstaviti slike iz ciklusa Homerove Odiseje: Penelopu i Kirku te simbolističko djelo Mrtvačka straža, pojedine portrete i akvarele hrvatskih gradova i utvrda. Penelopa i Kirka su remek-djela Čikoševa slikarstva antičkoga žanra inspirirana Homerovom Odisejom, slikana su akademskim realizmom, pri čemu čarobnica Kirka ima portretne karakteristike Čikoševe supruge Justine. Nježni i pastelni tonovi, u kombinaciji s intenzivnim crvenim i zelenim bojama, verizam u podražavanju raznovrsnih materijala i tekstura, kao i poetičnost izraza odlike su koje ova djela povezuju s Medovićevim i Bukovčevim načinom rada, objedinjujući ih pod zajednički nazivnik zagrebačke škole.
ZADATAK: Umjetnik je uzeo slobodu da Kirku zamijeni portretom svoje supruge, pa zašto onda i mi ne bismo isto tako učinili. Hajdemo zato umjesto Kirke izabrati neku nama dragu osobu i predstaviti je svima kao Kirku čarobnicu.
RADIONICA DRVOREZA
30. 11. 2024.: 11 – 12:30 sati
Godina 1896. bila je od povijesnog značaja ne samo zbog mađarskog milenija – obilježavanja tisuću godina od dolaska Mađara u Panonsku nizinu – već i zbog osnivanja umjetničke kolonije u Nagybányi koja se smatra kolijevkom mađarskog modernizma. Oszkár Glatz (1872.-1958.) i Károly Ferenczy (1862.-1917.) odigrali su ključne uloge u njezinom osnivanju. Károly Ferenczy je vodeća figura modernizma u mađarskom slikarstvu, a njegove slike iz Nagybánye predstavljaju značajne primjere plein-air naturalizma i označavaju početke modernizma. Oko 1899. godine, Ferenczy je radio na osuvremenjivanju svog umjetničkog izraza, što je dovelo do pojave snažnih i izražajnih kolorističkih mrlja na njegovim slikama. Život siromašnih seljaka i rudara u Nagybányi potaknuo je Ferenczyja na stvaranje nekoliko slika: slikao je na otvorenom prizore iz prirode s malim brojem likova, često s motivima iz svakodnevice lokalnih šumara. Jedna od njegovih prvih slika te vrste su Drvosječe na povratku kući, koje je naslikao u više verzija. Taj trenutak prikazan na žanr slici samo je izgovor jer prava tema je sklad čovjeka i prirode.
ZADATAK: Vjerojatno većina vas ima na selu rodbinu, prijatelje, poznanike koji se svakodnevno bave seoskim poslovima. Neke od tih poslova otkrit ćemo na izložbi. Sve što jedemo netko mora uzgojiti, posijati, sve alate koje pri radu koristimo netko mora izraditi, iskovati, izbrusiti, pri tom se moramo i odmoriti kako bismo se okrijepili nakon mukotrpnog rada na polju ili u povrtnjaku, u to vrijeme netko sjedi na proplanku i čuva kravice, ovce, pored njih trčkara nestašni psić dok kokice neumorno kljucaju po zemlji tražeći kukuruz, a što ako je selo ribarsko… i tako bismo mogli dugo nabrajati… no jedno je sigurno, seoski život je zasigurno mukotrpniji, ali idiličan, stoga poneseni sadržajem izložbe izradit ćemo u tehnici drvoreza u boji neke od poslova na seoskim imanjima ili jednostavno prepustiti se prikazu krajolika preoranih polja, gustih šibika, toka rijeka ili vijugavih potoka.
SLIKARSKA RADIONICA
07. 12. 2024.: 11 – 12:30 sati
Za Szinyeija Mersea, priroda u svom čistom i neuljepšanom obliku, viđena onakvom kakva zaista jest, predstavljala je glavni izvor nadahnuća i jednu od njegovih najdražih tema. Njegova domovina, netaknuti okoliš obiteljskog imanja u okrugu Sáros u Gornjoj Ugarskoj, s pitomim valovitim brežuljcima i blagim dolinama, bili su nepresušan izvor inspiracije za slikara. Iako Szinyei Merse nije klasični impresionistički slikar, u nekim njegovim djelima mogu se prepoznati brojne impresionističke osobine, bilo kroz odabir motiva, korištenje boja ili stvaranje atmosfere. To se može vidjeti, primjerice, u njegovim prikazima makovih polja. U tim slikama, poput Claudea Moneta, Szinyei Merse je bio fasciniran opažanjem prirodnog sklada između dviju najizraženijih komplementarnih boja – crvene i zelene. Makovima ispunjena livada jedan je od Szinyei Merseovih čestih motiva i pojavljuje se na sedam njegovih slika, ponekad prikazujući kišu, prostrani pejzaž ili seljanku koja bere cvijeće. Većinu slika s makovima Szinyei Merse je naslikao „vrlo brzo, u dvije ili tri sesije… uvijek u velikoj žurbi, jer makovi brzo venu i kiša ih lako uništi“.
ZADATAK: Kada smo u prirodi, predivni krajolici nam se otvaraju i tu ljepotu prirode sigurno svi „zabilježimo“ svojim mobitelom ili fotoaparatom. Jednu od tih lijepih pejzaža mogli biste prenijeti i na papir.
Tekst: Liljana Velkovski
muzejska savjetnica pedagoginja, voditeljica Artionice