U stvari je vrlo miran i simpatičan momak. To je Englez koji se zove Eddy Hall. Jako lako se nade na internetu jer je proglašen najjačim čovjekom na svijetu. On nije boksač ili neki razbijač (ma pomalo i je), nego dizač utega i drugih stvari. Eddy je postavio rekord kad je uspio podići uteg od 500 kg. On isto tako drži titulu najjačeg čovjeka Britanije i uspio ju je obraniti nekoliko puta. Eddy ima 36 godina, a zovu ga Beast što bi se moglo prevesti kao Zvijer. A baš i je Zvijer jer je visok 188 cm i težak 150 kg ali sve su to suhi mišići.
Sad se čitateliji pitaju što ima neki Jozić iz Gline s tim Eddijem. Pa u stvari ništa. Ja sam se prijavio da odem na neku konferenciju u Rotterdam. Radi se o konferenciji gdje su se skupile firme koje proizvode i upotrebljavaju kontejnere u moreplovstvu i za moreplovstvo. Pošto je to zadnje vrijeme moja zanimacija, otišao sam u Rotterdam da tamo malo prolunjam i vidim što ima.
Tako ja jutros na željezničku stanicu gdje mi kažu da je štrajk i da vlakovi počinju voziti tek u 9 sati. Tako je i bilo. U 9.04 dođe vlak i odveze me u Rotterdam. Tamo presjedam na metro i odem do zgrade sajma. Nije bila baš gužva pa sam dobio akreditaciju s mojim imenom i krenuo prema ulazu. Nisam prešao onih 5 metara kad čujem neke dečke kako razgovaraju na hrvatskom. Eto, kud god krenem naletim na nekoga tko govori naški. Malo kasnije se zaustavim na jednom štandu gdje su mi rekli da se vratim u 13.oo sati jer će doći najjači čovjek na svijetu, pravi Herkules koji se zove Eddy. Onako kao onaj pokojni Eddy iz Gline kojem sam znao donositi uljene boje iz Holandije da bi na platnu proizvodio svoje slikarske vjestine. U Glini ga se svi sjećaju. On je u restoranu na Poglediću na zidu izradio sliku na kojoj je bio zec. Međutim, baš nije dobro pogodio mjere pa je izgledalo kao da zec leti po zraku umjesto da trči i bježi od lovca.
Dakle, da ne otežemo, vraćam se ovom Englezu Ediju. On je došao na štand firme Latham i malo se pravio Englez, a ja sam iskoristio šansu pa da se s njim uslikam. Dao mi je još takvu bijelu majicu i čašu za pivo na koju se lijepo potpisao. Kad sam mu bliže prišao, e onda sam tek vidio kakve ima mišiće. To stvarno nije normalno. Za njegove tetovaže sam mu htio reći: “Eddy, Eddy ništ` ne vredi!” Ali sam se bojao da ga ne naljutim pa da me taj Eddy ne zavitla i izbaci s njihovog štanda. Kako bih se onda vratio mojoj Golubici?!
By Marijan Jozić
