6.1 C
Petrinja
Sunday, December 1, 2024
spot_img

Kad se poklope Black Friday, početak utrke za Pantovčak i dan koljevine

Photo by Alberto Bigoni on Unsplash

Black Friday

Danas je petak, ali ne bilo kakav: danas je „crni petak“. Ako ste slučajno Trnoružica i baš sada se probudili iz stoljetnog sna, onda ću Vam u svrhu pojašnjenja reći da je to najveći praznik svih šopingholičara (aktivnih i pasivnih ovisnika o kupnji) i lovaca na popuste, ali i trgovaca.

Izraz dolazi iz SAD-a (otkud bi drugo) i u originalu se piše “Black Friday”, a tamo tako zovu petak koji pada nakon „Dana zahvalnosti“ (Thanksgiving) koji se slavi četvrtog četvrtka u studenom i uzima se kao dan početka sezone božićne kupovine. Iako Black Friday nije zvanični praznik u mnogim državama SAD-a je neradni dan za zaposlenike u javnim i državnim službama što su prihvatile i mnoge firme koje također svojim zaposlenicima na ovaj dan daju slobodno. Za ekonomiju SAD-a Black Friday ima veliku važnost budući da se zahvaljujući velikim popustima i rasprodajama u trgovinama, koje privlače mnoštvo kupaca, ostvaruje daleko najveći promet u godini, zadnjih godina preko 50 milijardi dolara. Doduše danas se može govoriti o “crnom vikendu”, pošto rasprodaje traju često od četvrtka navečer do nedjelje, a ne o “crnom petku”.

Pretpostavlja se kako je izraz Black Friday prvi put upotrijebljen 1951. u časopisu “Factory Management and Maintenance” koji je tako nazvao poplavu bolovanja koja su zaposlenici uzimali na taj dan. No, isti izraz je upotrijebila i policija u Philadephiji (1961.) opisujući njime kaos koji je vladao u gradu i u dućanima toga dana. Neki pak termin dovode u vezu s činjenicom da je to za trgovce dan u kojem ostvaruju najveću zaradu u godini pa mnogima od njih pruža priliku izvući se iz minusa – umjesto crvenih brojki (za minuse) mogu u svojim poslovnim knjigama pisati crne brojke (za pozitivno poslovanje), odnosno kažu da trgovci taj dan imaju crne ruke od brojanja novčanica.

“What’s good for the goose is good for the gander”, pomisliše zapadni Europljani i prihvatiše ideju, a onda je “vidjela žaba gdje se konji potkivaju“ i evo nas: tu smo gdje smo.

Početak utrke za Pantovčak

Danas je, 29. 11., počelo prikupljanje potpisa za kandidiranje na izborima za predsjednika Republike Hrvatske čime je zapravo službeno započela bitka za Pantovčak. Svatko tko želi biti predsjednik mora u idućih 12 dana prikupiti potpise najmanje 10.000 birača. Kažu da, navodno, svaki birač svoj potpis može dati samo jednom kandidatu ili kandidatkinji. No, neki vele kako to nije točno i da se svatko može potpisati na onoliko lista koliko hoće jedino se njegov potpis na svima neće računati već samo na jednoj, onoj prvoj predanoj.

Moram reći da se ja još nis nikom obećal, a hoću li to je već pitanje. Slušajući s pol uha spiku i obećanja cijenjenih nam kandidata za 10.000 potpisa (Black Friday?!), pogoršao mi se tinitus, pa mi sad svi isto zvuče. Osim Ave, naravno.

Al, dobra mi je fora da su potencijalni predsjednici republike utrku započeli na Dan Republike i to one s kojom nitko ne želi imati posla i svi bi rado da nikada nisu ni čuli za nju a kamoli živjeli u njoj (neki i ne tako loše).

Dan koljevine

Kad već spomenuh nekakav praznik neke nama nepoznate države. 29. 11. ili 29. novembra bio je u SFRJ (tako se naime zvala ta sada nepostojeća zemlja) praznik poznat kao Dan Republike. Bio je to njen sigurno najveći praznik i slavio se službeno dva dana. Ali, pošto je to bilo vrijeme jednoumlja, ta su se dva dana uvijek spajala s vikendom, a ako bi pala na vikend prebacivala su se na radne dane. To je značilo da su drugovi i drugarice mogli računati na najmanje četiri neradna dana u komadu, često i više od toga. Dušu dalo za obaviti omiljenu rabotu: koljevinu odnosno svinjokolju.

E, narode moj. U to vrijeme visjele su svinjske polovice širom „lijepe naše“, a mirisi džigerice s bijelim lukom, pečenih tankih kobasica, toplih čvaraka miješali su se sa salenjacima, krafnama i kuhanom rakijom. Posljednjeg dana tog mini-godišnjeg vlakovi, autobusi, ali i osobni automobili bili su puni torbi iz kojih se širio svakom poznat miris. Radnička klasa vraćala se iz sela u grad.

No, svinjokolja je tradicija koja je puno, puno starija od toga praznika i bivše države i seže vjerojatno u pradavna vremena. Preživjela je i komuniste i njihove praznike i one prije njih, pa će valjda i ova naša vremena opterećena svinjskom kugom i iseljavanjem.

Aleksandar Olujić

Related Articles

Stay Connected

0FansLike
0FollowersFollow
0SubscribersSubscribe
- Advertisement -spot_img

Latest Articles