Znate li onaj crtani film koji se zove dobri duh Casper ?! Ako ne znate, da vam malo objasnim. Radi se o američkom crtanom filmu o dobrom duhu koji se zove Casper. Svi njegovi prijatelji, duhovi vole plašiti ljude ali Casper je dobričina i hoće biti prijatelj s ljudima. On se na primjer, odjednom pojavi ispred čovjeka, onako iznenada i neočekivano, da bi ga pozdravio. Isto tako nestane onako neočekivano. Ono: pfffff, i evo ga. A onda pfff i nestane. Kad se to dogodi, ljudi su zbunjeni i ne znaju kako bi se ponašali. Naravno da je to sve izmišljeno da bi se djeca zabavljala. ALI!
Upravo sam ja u takvoj situaciji svaki put kad idem s mojom boljom polovicom u supermarket. Situacija je jako komplicirana. Ja sam jedno vrijeme mislio da se moja golubica ponaša kao onaj glinski poštar Muiđa. Taj poštar nije imao sistem da sortira i nosi pisma. On nije ništa sortirao pa je jedno pismo, na primjer, odnio u Žirovačku ulicu. Slijedeće u Karlovačku, pa se onda opet vraćao u Žirovačku ulicu, pa onda u Petrinjsku, pa natrag u Karlovačku, itd. Dakle, nije imao sistem da to radi efikasno nego je hodao cik-cak po Glini. Ja sam cijelo vrijeme mislio da moja supruga tako kupuje u supermarketu. Ona si napravi listu artikala koje nam trebaju i onda ode u supermarket. Tamo uglavnom cijelo vrijeme prigovara da supermarket stalno mijenja mjesta gdje stavlja namirnice. Ja joj nisam vjerovao dok nisam pročitao neki članak u kojem je pisalo da supermarketi namjerno stalno mijenjaju mjesto gdje stavljaju namirnice. Na taj način te prisile da hodaš okolo i tražiš. U toj potrazi « slučajno » naletiš na nešto što i nisi planirao kupiti, pa onda kupiš iako to ne stoji na listi. To je njihov trik da prodaju što više stvari. Dakle, ta misterija je riješena.
Mene u stvari, zbunjuje kad mi idemo zajedno u supermarket. Ona mi kaže: “Ajde, traži vegetu!” I ja krenem u potragu. Pronađem vegetu za 10 sekundi i vratim se na mjesto gdje je moja bolja polovica stajala s kolicima ali nje tamo više nema. Nestala je kao Casper dobri duh. Problem je da ja nju uopće ne mogu pronaći u supermarketu. Hodam amo-tamo između polica li nje nigdje nema. Pa gdje je nestala tako brzo? Već me hvata panika ali odjednom stoji ona iza mene i kaže ovako : « Vegetu sam već sam našla, ti si baš nešto spor. Ajde sad traži nutellu. » Gledam u svoju desnu ruku gdje je vrećica vegete i pomislim da li da najprije vratim vegetu ili da odem tražiti nutellu. Okrenem se da kažem da sam razumio naredbu ali moje golubice više nema. Odem vratiti vegetu i tražiti nutellu, pa onda i vlastitu suprugu jer je ona opet netragom nestala.
Ovo mi se ne događa samo u supermarketu. Prije par tjedana smo bili u Haagu jer je tamo najveći shopping mall u Nizozemskoj. Barem tako kažu. Odemo mi tako u trgovinu C&A da si kupim košulju. Pronađe mi moja golubica neku crnu košulju i kaže mi da je probam. Ja uđem u kabinu, zatvorim vrata, obučem košulju i izađem van, a nje nema. Što ću sad?! Vratim se natrag u kabinu, skinem košulju, obučem onu svoju i odem da potražim suprugu. Hodam po trgovini i blejim okolo u nadi da bih je pronašao. Velika trgovina, a supruge nema. Jedna prodavačica me pita treba li mi pomoć i što u stvari tražim. Kažem da tražim suprugu. Ona se iznenadi pa me iz pristojnosti upita kako izgleda moja supruga pa da mi pomogne tražiti. I dok sam ja opisivao moju golubicu, ona se odjednom nađe iza mene. Onako odjednom pojavi se kao iz neke druge dimenzije. Već sam pomislio da bih joj promijenio ime i da bih je nazvao Casper (dobri duh).
Evo, danas opet isto. Uzmemo kolica na parkiralištu. Znam da će direktno u samoposlugu. Pitam da li da uzmem torbu iz auta. Kaže mi neka uzmem dvije. Pošto smo već bili 10 metara od auta, ja se vratim, uzmem dvije torbe i krenem u pravcu samoposluge. Od mjesta gdje je parkiran auto do samopusluge ima nekih 50 metara. Nje nema na tom kratkom putu. Sve si mislim kako ona brzo hoda s tim dugačkim holandskim nogama. Požurim se u samoposlugu ali je ne mogu naći. Prošao sam cijelu samoposlugu dva puta između svih polica ali nje nema. Krenem tako sav zbunjen prema izlazu, kad ona lijepo gura kolica i ulazi u samoposlugu. Sav sretan da sam je pronašao, pitam: « Gdje si bila? ». « Pa, navratila sam kod pekara da kupim kruh. » I tako počinje moj križni put iznova. Dobijem naredbu da tražim dimljeni sir, a Casper se izgubi u samoposluzi. Danas sam promijenio taktiku pa sam jednostavno otišao do blagajne i tamo čekao umjesto da je tražim između polica. Nakon 10 minuta čekanja pojavio se Casper i otišli smo zajedno na blagajnu. Od blagajne do auta (50 metara) moj Casper je, za promjenu, mirno hodao uz mene.
By Marijan Jozić
