Slučajno sam naletio na sliku Biokova kod Makarske. Biokovo je veliko brdo koje se vidi iz Makarske. Katica Gojsović, jedna naša učiteljica iz osnovne škole, pričala nam je da su Mlečani (oni gizdavi Talijani iz Venecije), dolazili brodovima na dalmatinsku obalu, sjekli šumu i te balvane odvozili u Veneciju, gdje su na njima gradili kuće. Onda je jako padala kiša pa je svu tu zemlju s Velebita, Biokova i ostalih dalmatinskih brda odnijela u more. Zato su sva ta velika brda ostala bez šume. Ta priča mi je oduvijek bila zanimljiva. E, upravo na tim golim obroncima Biokova netko se sjetio napraviti promenadu, pa ljudi sada mogu hodati po staklenim pločama i s visine gledati more i Makarsku. Prije dvadesetak godina Amerikanci su izgradili sličnu promenadu iznad Grand Canyona. Bio sam tamo sa svojim mlađim sinom godinu ili dvije prije korone. Odmah da vam kažem – jeftinije je i ljepše otići na Biokovo. Evo zašto.
Bili smo u Las Vegasu i htjeli smo se odvesti do Grand Canyona. Nije baš blizu, ali može se autom otići tamo i natrag u jednom danu. Krenuli smo ujutro prema Grand Canyonu. Nakon pola sata prolazili smo pored poznate brane Hoover Dam, gdje smo izgubili više od sat vremena. Malo kasnije naišli smo na tablu “Sky Walk” sa slikom te šetnice. To je bilo nekih 20 km od našeg autoputa. Da si uštedimo vožnju od dva sata, skrenuli smo prema toj slavnoj šetnici. Sve je bilo dobro prvih 10 km – dobra asfaltna cesta s malo prometa. Kad odjednom, tabla: “Vi ulazite u indijanski rezervat!” Upravo tu prestaje asfalt i počinje prašnjava cesta.
Prašina se dizala iza našeg auta, ali i iza onih koji su nam dolazili u susret. Kad bismo se mimoilazili, morali smo usporiti dok se prašina ne raziđe. Tako smo pregurali nekih 20 km i došli do područja gdje je ponovno bio asfalt, nekoliko zgrada, mali aerodrom, veliko parkiralište i autobusna stanica. Kasnije smo saznali da je to sve sagradila američka vlada i dala na raspolaganje Indijancima, kako bi se ondje zaposlili, zarađivali i bolje živjeli. I manje pili vatrenu vodu. Da bi privukli turiste, napravili su tu šetnicu sa staklenim podom.
I sad nekako parkiramo auto (10 dolara) i kupimo autobusnu kartu do te šetnice (3 km = 5 dolara). To je tek početak uzimanja love. Kad izađeš iz autobusa, možeš stajati na rubu kanjona i ništa više. Kad smo već bili tamo, odlučili smo prošetati po tom staklu. To je koštalo 25 dolara po osobi (danas je cijena 53 dolara po osobi). Međutim, zabranjeno je slikanje, pa se mora iznajmiti sef (10 dolara) da se ondje odloži fotoaparat i pametni telefon. Na šetnici je, naime, neki Indijanac koji slika. Te slike se onda mogu kupiti za 35 dolara po komadu. Ako kupiš dvije slike, dobiješ 5 dolara popusta. Taj lukavi Indijanac se samo smije i slika te u kakvoj pozi hoćeš. Sve te slike možeš kupiti u trgovini na izlazu.
Sreća da je moj sin software nerd. U svojim sunčanim naočalama imao je ugrađen fotoaparat, pa je neprimjetno mogao slikati. Tako smo imali slike da dokažemo mojoj golubici (njegovoj mami) da smo stvarno bili tamo.
Kad smo se nagledali kanjona i izašli iz zgrade, naišli smo na grupu starih baba (Indijanki) koje su tamo plesale neki samoučeni indijanski ples. Pjevale su ovako: “Ho, ho, ho…ho, ho, ho… ft, ft, ft, haug, haug, haug…” i mahale rukama bez ikakvog smisla. Htjeli smo proći pored tih gluparija, ali su se na nas jako naljutile jer im nismo ostavili ni jedan dolar. Vika i galama. Ispostavilo se da to rade sa svakim turistom koji im ništa ne plati. Međutim, mi Glinjani se baš ne damo inkomodirati i, bez da im platimo, krenuli smo prema autobusnoj stanici. Tamo nam je Indijanac opet uzeo 5 dolara po osobi za kartu natrag do parkirališta. Nakon tog “fantastičnog” doživljaja vratili smo se po onoj prašnjavoj cesti natrag u civilizaciju. Ispostavilo se da Indijanci ne dozvoljavaju da se ta cesta asfaltira jer žele da im rezervat bude skroz autentičan. Čudi me da su oko te šetnice sve asfaltirali, a osim toga napravili su i aerodrom. Tamo, izgleda, nije važno da nešto bude autentično.
Sve u svemu, za jednu osobu bi to sve koštalo 90 dolara. Svaka slijedeća osoba bila bi još dodatnih 30 dolara.
Evo za usporedbu – Biokovo šetnica košta 10 dolara po osobi i može se bez problema slikati što god želiš. Maksimalno zadržavanje je 30 minuta. Jedino čega nema su Indijanci. HAUG!
By Marijan Jozić
