💡 Bolje recesija u Njemačkoj nego “rekordna zaposlenost” u Hrvatskoj.
Prema najnovijim podacima Eurostata:
(Mapa i podaci za 2023.)
🇩🇪 Njemačka: 21,8%
🇭🇷 Hrvatska: 66,3%
🇬🇷 Grčka: 87,6%
🇪🇺 Prosjek EU: 45,4%
🔹 U Njemačkoj, usprkos stagnaciji i recesiji, tek 21,8% ljudi ima problema s podmirivanjem osnovnih troškova.
🔹 U Hrvatskoj — usprkos rekordnoj zaposlenosti, rastu BDP-a i turizmu — taj broj iznosi čak 66,3%.
📉 Dakle, dvije trećine građana ne osjeća nikakvo poboljšanje.
Jer zaposlenost ≠ život dostojan čovjeka.
📈 Inflacija je učinila svoje. Hrana, stanarine, energenti… rastu brže od plaća. A ono što na papiru izgleda kao napredak – u stvarnosti je svakodnevna borba.
🧠 Pitanje je jednostavno:
👉 Je li bolje biti “u recesiji” s realnim dohotkom i sigurnošću,
ili “u rastu” gdje 2 od 3 građanina jedva preživljavaju?
📊 Vizual dolje pokazuje koliko ljudi u svakoj zemlji jedva sklapa kraj s krajem. Puno govori – bez da kaže ijednu riječ.
Podaci za 2024. nisu puno drugaciji.
Razlog ovome je vrlo jasan – kada se i ostvaruje ekonomski rast tj. BDP raste upitna je kvaliteta raspodjele tog rasta u drustvu.
Ekonomski rentijieri u nasoj ekonomiji crpe svu ekonomski dodanu vrijednost, tako da gradani ne ostane gotovo nista.
Turizam, nasa nizozemska bolest generira veliki broj rentijera gdje ako nisi u turistickoj djelatnosti ne vidis dio kolaca. Vecina industrija su cisto transkacijske iliti trgovne gdje mi prodajemo inozemnu robu, a ne vlastitu. Da bude bolje, vecina trgovaca su isto inozemni tako da ne dobijemo ni dio te marze.
Ostatak ekonomije ima formaciju “kapitalista” koji u vecem dijelu slucajeva politicki kontrolira formaciju novog kapitala tj. stvaranje novog kapitala, a ovdje mislim nekog masovnijeg proizvodnog startupa koji ne ide bez politicke paske.
Zapitajte se zasto nismo vidjeli veca kapitalna ulaganja u RH.
Na kraju dana najveci porst placa dobiju zaposleni u drzavnom i javnom sektoru, dok privatni sektor to sve placa.
Dejan Kovač
