Ove godine navršava se točno 50 godina od mature generacije koja je završila gimnaziju u Glini davne 1975. godine. Naše razrednice bile su, sada već pokojne profesorice Branka Momčilović i Ana Mikšić.
To je moja generacija. Bio sam sretan što smo se povodom 40. obljetnice mature ponovno okupili u Glini — razgovarali, pili, pjevali… Bilo nam je lijepo. Od dva razreda koji su ukupno brojili četrdesetak učenika, na toj proslavi nas je bilo 26 (u prilogu je i fotografija). Sastali smo se 19. rujna 2015.
U tih deset godina mnogo se toga dogodilo — čak je i naša gimnazija stradala u potresu. Prošla je i korona. Tada smo gotovo svi još radili, a danas smo većinom u mirovini. Nažalost, poneki su nas i zauvijek napustili. Došli smo u godine kad se takve stvari jednostavno događaju. Da ne duljim previše — pitanje je jednostavno: Imate li želju da se ponovno okupimo i obilježimo 50. godišnjicu mature?
Prošli put su Zvonko, Jovanka i ja uspjeli okupiti dobar dio razreda. Nije bilo lako — nije bilo WhatsAppa, mnogi nisu imali ni Facebook. Imali smo barem mobilne telefone, ali ne i pametne. Zvonko je tada odradio lavovski posao i ponajviše zahvaljujući njemu, nas je bilo 26 (+Moma).
Ove godine postoji mogućnost da se ne organizira ništa — sve ovisi o vama, maturantima iz 1975., koji ste, kao i ja, rođeni 1956. godine. Većina vas više ne živi u Glini.
Prisjetimo se i da nismo imali maturalnu zabavu 1975. — netko je tada odlučio da je to sramota jer neki učenici nisu imali novca za odijelo ili haljinu. Zato smo slavili u školi i plesali uz stari gramofon. Sjećam se kako smo ujutro sjedili pred gimnazijom i pjevali: Hej drugovi, jel’ vam žao, rastanak se primakao…Tada sam pomislio: „Vidi koliko nas ima — nikad se više nećemo okupiti u ovom broju.” I tako je i bilo.
No, nekoliko nas još uvijek može nešto napraviti. Kako bi rekli Englezi: capable, willing and able. A mi bismo rekli: sve se može, ako se hoće.
Dakle, javite mi se preko Messengera ili jednostavno ostavite komentar — jeste li za susret i kada bi vam najviše odgovaralo: prije ljeta, za vrijeme ljeta ili, kao prošli put, krajem ljeta? Čekam vas…
Marijan Jozić
