Suvremeni svijet suočava se s rastućim brojem konflikata, ratova i razaranja koji ostavljaju duboke tragove na društva, gospodarstva i okoliš. Agresija i sukobi, bilo da se odvijaju na lokalnoj, regionalnoj ili globalnoj razini, predstavljaju prijetnju za stabilnost, mir i prosperitet svih naroda. Čak je i ona čudakinja Greta Thunberg prestala brinuti o prirodi pa se prebacila na aktivizam i mirotvorstvo.
Dakle, mi sad svjedočimo ratu između Rusa i Ukrajinaca, zatim Izraela i Irana, pa Izraela i Hezbollaha (Gaza). Malo se smirila situacija u Jemenu i u Kašmiru, ali stvarno – na globalnoj razini ima previše agresije. Sjećam se da nam je prof. Stojković u osnovnoj školi u Glini na satu geografije govorio o problemima između Indije i Pakistana u provinciji Kašmir. To je bilo prije 50 godina. Međutim, oni u Kašmiru još uvijek nešto bezvezaju i dave jedan drugoga. Palestinci isto tako dave jedan drugoga. Arafat je to nekako smirio i dobio Nobelovu nagradu za mir, ali ti Palestinci kao da su jedva čekali da on umre pa da opet počnu da se dave s Izraelcima. Koreanci, sjeverni i južni, isto su pod naponom, ali srećom ne vode rat. Onda su tu Kinezi i Tajvanci, i tako dalje. Da i ne govorimo o onima što demonstriraju u Francuskoj, Nizozemskoj, Americi, Srbiji itd.
Ratovi u svijetu često proizlaze iz kombinacije kompleksnih i međusobno povezanih čimbenika:
- Politički interesi – borba za vlast, teritorije ili resurse često dovodi do eskalacije sukoba. Ima primjera u vrh glave.
- Etnonacionalni sukobi – napetosti među različitim etničkim i nacionalnim skupinama često rezultiraju nasiljem. Ima primjera u vrh glave.
- Religijske razlike – nesuglasice oko religijskih uvjerenja i običaja također mogu izazvati konflikte. Ima primjera u vrh glave.
- Ekonomska nejednakost – siromaštvo i nejednakost potiču frustraciju i nasilje među zajednicama. Ima primjera u vrh glave.
Ratovi i sukobi ostavljaju dugoročne posljedice, koje utječu na sve aspekte života:
- Humanitarne krize – milijuni ljudi gube svoje domove i postaju izbjeglice. Ima ih po cijeloj Europi i Americi. Naravno da idu tamo gdje im je sigurno i gdje dobiju lovu za hranu i odjeću. Iako ponekad zaborave da se trebaju ponašati kao gosti, a ne kao razbijači.
- Gospodarski pad – razaranje infrastrukture i ekonomije koči razvoj i povećava siromaštvo. Zapad najprije troši lovu da naoruža te agresivce u raznim zemljama. Onda nastane rat. Lako je rat započeti. Teško ga je završiti. Pa kad se završi, trošit će se lova da se sve ponovo izgradi. A tko mora da zaradi tu lovu? E, to smo ja i vi, dragi moji čitatelji. Mi dva puta najebemo. Najprije nam uzimaju lovu da financiraju kupnju oružja, a onda nas cijede da opet izgrade sve ono što je u ratu srušeno. Povijest je pokazala da obnova nakon rata traje 10 godina. To je dobro za ekonomiju jer se lova vrti, a neki ljudi se dobro obogate.
- Ekološka šteta – ratovi devastiraju prirodna staništa i zagađuju okoliš. Zbog toga nitko loše ne spava. Čak ni Greta Thunberg.
- Psihološki učinci – traume ratova utječu na mentalno zdravlje generacija. Evo na primjer ti ljudi koji žive u Kašmiru već 50 godina samo jedan drugog dave. Sve te nove generacije ne znaju drugačije. Palestinci isto tako. Već u doba Isusa su se kefali sa Židovima. Nakon 2000 godina – ne znaju drugačije. Generacije su rođene u ratu, žive u ratu, umiru u ratu i ne znaju za mir. Onda se neki sele po drugim zemljama pa prave probleme jer nisu naučeni na mir.
Unatoč izazovima, postoje načini za smanjenje konflikata i izgradnju trajnog mira:
- Diplomacija – pregovori i međunarodni sporazumi ključni su za rješavanje sukoba. To je točno, ali kako god se ti buđovani dogovore, radni narod je na gubitku.
- Ekonomska pomoć – ulaganje u razvoj siromašnih regija smanjuje rizik od sukoba. E, ovdje je problem. Ameri imaju dobru poslovicu: „Daš čovjeku ribu i bit će sit jedan dan. Naučiš ga loviti ribu, onda će biti sit cijelog života.“ Međutim, sve te organizacije za pomoć ugroženima samo im dovoze i dijele hranu. Ako to dugo potraje, onda ih nauče da ništa ne rade i da postanu ovisni o hrani koju dobiju. I ti se, brajo, slikaj. Tu više nema napretka.
- Globalna suradnja – zajedničko djelovanje država i organizacija može donijeti trajna rješenja. Problem je da nitko neće ozbiljno surađivati. Pa se ti, brajo, slikaj.
Za kraj još i ovo što mi je netko poslao tek onako: Svijet se suočava s teškim izazovima vezanim za ratove i razaranja, ali postoji nada za bolje sutra. Agresija se može nadvladati kroz razumijevanje, suradnju i predanost miru. Promjena počinje sa svakim pojedincem koji odluči graditi mostove, a ne zidove, birati dijalog umjesto sukoba i podupirati zajedništvo umjesto podjela. Fantastična misao ali pitanje je hoće li upaliti?
By Marijan Jozić
