Priredio: Antun Petračić
U istoj zgradi, bivše Učiteljske škole Petrinje, u isto vrijeme školovala su se dva naraštaja gotovo istodobnih srednjoškolaca. Paralelno su svoje učili budući učitelji, a odvojeno gimnazijalci s planovima daljnjih studiranja na raznim fakultetima.
Ovog svibnja-lipnja obje skupine školaraca iz 1960-1961-1965. proslavile su odvojeno 60 godina mature, često nazivane i ispitom zrelosti. Naš portal najprije je uredno popratio susret uz šezdesetljetnu maturu naraštaja bivše Učiteljske škole (nakon pet godina trajanja), a sada najsvježije slični događaj obilježili su i bivši gimnazijalci (s četiri godine) od prije 60 godina.
Htjeli su proći kroz svoju povijesnu školsku zgradu, ali samo došli do nje jer traju završni radovi temeljitog post potresnog obnavljanja i mijenjanja izgleda unutrašnjosti kakvu su zapamtili ovi gimnazijalci iz 1961.-1965. godina prošlog stoljeća. Zato su se okupili pokraj zgrade prekrivenog pročelja bijelom zaštitom, ali uz doček dobrodošlice sadašnjeg ravnatelja ovog školskog centra Milana Orlića.
Prije zajedničkog objeda, on je iz sačuvane školske pismohrane donio na uvid originale dnevnika-imenika njihova zadnjeg 4. razreda Gimnazije, ali i iznenadio pričom o srednjem školstvu sadašnje Petrinje. Nova zgrada strukovnih zanimanja nalazi se pokraj tvornice Gavrilović, a drugačiji je i prostor u središtu grada. Dijelom će postati đački srednjoškolski dom, ali imati i razrede gimnazije, za koju će nastava ubrzo startati, već s rujanskim početkom nove školske godine.
U ime generacije prvih petrinjskih gimnazijskih maturanata sjećanja na mladalački život i školovanje opisali su Zdravko Lochert iz razreda muškaraca i Miroslava Jandrić iz ženskog odjeljenja.
Svi smo stekli jako dobro srednjoškolsko obrazovanje, upisali razne fakultete, postali liječnici, profesori, inženjeri…
U Petrinji je 1961. godine otvorena prva gimnazija pedagoškog smjera, a kasnije opća gimnazija. Podsjećam da je Učiteljska škola u Petrinji počela s radom 1. 10. 1862. i djelovala do 1965. Njezine tradicije nastavila je Pedagoška akademija u Petrinji.
Te školske godine 1961/1962. kada je otvorena Gimnazija imala je jedan ženski i jedan muški razred. U muškom razredu bilo je upisano 25-28 učenika.
U to vrijeme u Sisku je postojala Gimnazija “Vladimir Majder” koju je u prvom razredu pohađalo i nas nekoliko Petrinjaca: Ivica Krajcar, Momir Drljača, Pero Čorić, Zdravko Lochert, a nismo željeli u gimnaziju pedagoškog usmjerenja. Naredne godine smo prešli u petrinjsku gimnaziju općeg smjera.
Profesori su nam bili pretežno iz Učiteljske škole i novozaposleni za potrebe gimnazije: Maja Zadrović, Vera Ivanić, Imelda Kovačić, Melanija Bolanće, Ivan Sović, Vlado Štajcer, Duško Bogdanić, Inoslav Kubiček, Miloš Petrović, Milan Mića Nožinić, Petar Salopek, Berti Zaninović, Marijan Husak, Ratomir Jureković, Stanislav Leniček, Mirko Trifunović.
Napominjem da je 4. razred uspješno završio 21 učenik a značajno je da smo se gotovo svi upisali na razne fakultete, što znači da smo stekli jako dobro i kvalitetno srednjoškolsko obrazovanje u našoj gimnaziji. Nakon završenoga akademskog obrazovanja iz našeg razreda gimnazijalaca postali su dr. medicine, profesori, inženjeri….
Danas živućih ima nas četiri doktora medicine, dva profesora, ing. radiologije, turistički menadžer, a par ostalih nisu dostupni.
Polaznici od prvog muškog razreda gimnazija bili su: Andlar Miroslav, Aluga Nikola, Bernić Vlado, Bijelić Slavko, Čalić Milan, Dmitrović Živko, Hodalj Vlado, Janjanin Milan, Kajfeš Željko, Lochert Zdravko, Lovranić Iva, Martinović Daniel, Maljković Rade, Maljković Joco, Marković Dušan, Mikušić Ivan, Meničanin Stoiša, Mikšić Zdenko, Neznanović Nikica, Petrović ?, Panežić Zvonko, Stevan Vidović, Branko Braco Sumenić, Šapuć Milan, Tomić Stevo, Tonković Antun, …Vuković, Žarinac Berislav.
(Iz memo i foto arhive školskih dana i s proteklih proslava obljetnica mature izdvojio dr. Zdravko Lochert, u Zagrebu 27. 06. 2025.)
Miroslava Jandrić: Oba naša razreda zbilja su disala kao jedan, tada se nije raspravljalo o rodnoj ravnopravnosti
Proslava godišnjice mature ovog 28. lipnja 2025., posljednje subote u mjesecu, usko je povezana s brojkama. Koliko je prošlo od mature? Šezdeset (60) godina. I za reći je puno, a kamoli za preživjeti! A koliko nas je došlo? Dvadesetak (20)!
Uz svaki odgovor gledam pomalo zaprepaštena lica sugovornika. Pa znači vi ste svi blizu osamdeset (80) godina. Da, šest desetljeća je prošlo od kako smo maturirali, ali – kao da je bilo jučer.
Riječ je o prvoj generaciji petrinjskih gimnazijalaca Gimnazije „Braća Hanžek“, koja je naslijedila nekadašnju Učiteljsku školu. Te 1961/1962. upisana su dva razreda, jedan muški jedan ženski. Tada se o rodnoj ravnopravnosti nije ni raspravljalo, a niti raspredalo jer naša dva razreda su, zbilja, disala kao jedan. Zajedno smo učili, slavili, drugovali, ljubovali, išli na zborno pjevanje i fiskulturu, rukomet, kino, pa i na korzo…
Nitko od naših profesora nije među živima, iako pamtimo jako dobro naše razrednike Maju Zadrović i Ivana Sovića, i profesora Jurekovića i ravnatelja Bogdanića, i Imeldu Kovačić koja nam je predavala engleski i mnoge, mnoge druge. Prepričavamo zgode iz razreda, s izleta, rođendana…
Došle su Jasna Babić, Neda Ljuckanov, Slavka Dijanović, Slobodanka Beba Verstovšek. Marijana Palaić, Katica Kumic, Blaženka Ivanjek i ja Miroslava Jandrić, pa Zdravko Lochert, Vlado Bernić, Nikica Neznanović, Slavko Bijelić, Stevan Vidović i mnogi, mnogi drugi. Arhitekti, liječnici, novinari, profesori… žene, muževi, bake, prabake, djedovi…
Sve smo to prošli i prolazimo. Odavno smo završili sve moguće škole (života). Mnogi, da ne kažem mnoge, mijenjali su adrese i prezimena, ali uspomene su ostale. Na nezaboravne, zajednički provedene dane u školi i oko nje. Otišli su profesori, ali otišli su i đaci. Upisano nas je pedesetak (50), a na ovu proslavu došlo manje od polovice. Život nas je razbacao kojekuda, udavali smo se i ženili, rastajali, sastajali. Selili, mijenjali smo svjetove, mjesta, gradove i države. Mnogi pobolijevamo, teško hodamo, ali i sporim koracima se stiže. Makar u sjećanja!
(Miroslava Jandrić, Petrinja, uz 29. lipnja 2025.)
