Autor: Marjan Gašljević
Danima je tamo negdje u okolici Gračaca tulumario Miško. Lokalno stanovništvo živjelo je u teškom strahu obavještavajući javnost o Miškovim nepodopštinama. Tamo jednog lika je prestrašio da je isti pobjegao u automobil u pokušaju skrivanja ali je nestašni Miško, u maniri vještog autolimara, rogom zakvačio branik te se poigrao s automobilom dok je vlasnik u njemu drhturio moleći Boga da ga Miško ostavi na miru. Kojeg je Boga molio revni novinari nisu saznali vjerojatno i ne pitajući, Nije, naime, vrijeme da se za takve stvari pita.
Lani ili predlani, sjećam se, iz kamiona za klaonicu iskočio je bik. Zaboravih kako se zvao, a nije, na koncu ni bitno, koga briga za ime kada se ide na klaonicu. I on je tada danima tulumario po bespućima kraja dok ga nisu uhvatili, smilovali se i pomilovali ga. Nije, naime, napravio neku preveliku štetu. Tako nekako prolaze i Hrvatski ministri kada im se „omakne”. Ovaj pomilovani bikić svoju će kaznu, skoro kao i spomenuti ministri, odraditi „radom za opće dobro”. Oplođivati će ikrave i tako pridonijeti da će na svijet doći neka telad koja neće biti obična telad već mudra telad, mudrog oca.
I dok je Miško lutao krajem strašeći stanovništvo istovremeno su u nekim Hrvatskim gradovima ulicama lamunjali i strašili stanovništvo neki ljudi u crnoj odjeći se fantomkama i crnim kapuljačama glasno se derući mašući junačkim desnicama po zraku.
Običan, prosječni građanin ne razumije Miškov instikt da tumara okolo, straši ljude i pravi štetu. E, ovaj drugi, njegov kolega, je za razumjeti. Skužiti da te voze u klaonicu i da ti je perspektiva da postaneš kobasica je viša razina mudrosti kao i način bijega iz kamiona. To je, bome, viša razina koju običan, prosječan građanin ne razumije.
Kako je, na koncu, priča završila? Jučer mediji javljaju da je Miško ustrijeljen. Jadnik. Nije shvatio kako se prikladno obući i ponašati za svoje poslanje. Ovako, od bika teškog 900 kilograma, građani će dobiti „brdo” kobasica koje će pohasati u nekoj prigodi koja slijedi.
I dok se budu sladili kobasicama jadnog Miška možda se netko prisjeti imena onog drugog koji, lukav kakav jeste, jebe okolo ostavljajući svoju „krv” u nasljeđe.
