Danas mi je tjedan započeo s onom poznatom pjesmom „Ima dana kada ne znam šta da radim”. Nekako i odgovara mom raspoloženju. Za sutra već imam plan, za prekosutra isto tako, a za ostatak tjedna – valjda će se nešto već pojaviti. Sjedim tako za računalom u mojoj kancelariji na tavanu, besciljno skrolam YouTubeom i gledam video isječke kad odjednom zazvoni telefon. S druge strane, moja golubica u panici: „Dođi odmah dolje, ovdje je šišmiš!” Prava panika – čujem joj drhtaj u glasu, kao da je naišla na zmaja, a ne na to malo stvorenje.
Odmah mi na pamet pada priča koju je moja mama često ponavljala – da šišmiši ljudima lete u kosu i tamo se zapetljaju. Nikad nisam našao znanstveni dokaz za to, ali takve priče žive među ljudima, pogotovo na kavama i druženjima. Sjetim se nedavnog događaja, kad je ljetos šišmiš uletio u dnevni boravak kod mog starijeg sina. Trebalo je dosta spretnosti i strpljenja da ga „isprate” iz kuće, a smijeha i panike nije nedostajalo.
Silazim na prizemlje s već pripremljenim pitanjima za svoju golubicu: „Pa zašto si pustila šišmiša u kuću? Što on radi po danu? Je li te ugrizao? Gdje? Trebamo li doktoru ili da zovem doktora Strižaka?” No, kad sam stigao dolje, dočekao me sasvim drugačiji prizor. Na terasi, na stolu, leži terakotni ornament i na njemu spava mali, maličak šišmiš – kao iz pjesmice: „Slijepi miš pod strehom spava, niz strehu mu visi glava. Lijepo mu je spavat tako, on i sanja naopako.” Bio je tako miran da ga je bilo šteta uznemiravati.
Što smo drugo mogli nego ponovno objesiti ornament na zid i pustiti šišmiša da mirno spava? Noć počinje tek za šest sati – neka se mališan odmori. Svakog ga dana, čim padne mrak, viđamo kako leti iznad naših i susjedskih vrtova. Ima on puno posla – treba se dobro najesti kukaca. Ovdje, u Nizozemskoj, kuće su dobro izolirane pa mu nije lako pronaći dobar zaklon. Pitao sam se često gdje se ti naši nizozemski šišmiši skrivaju kad dođe jutro – neki se zavuku iza terakotnih ornamenata, neki ispod crijepova na kućama, a neki ispod solarnih panela.
Vjerojatno sanjaju naopako, ali njima je to normalno, jer im je cijeli život naopako i – baš im je dobro! Pogledajte slike našeg šišmiša – kad u subotu dođu unuci, morat ćemo se dogovoriti kako će ga zvati. Najvjerojatnije – Šišmiš. To zvuči egzotično ovdašnjim Nizozemcima, jer njihova riječ „vleermuis” nije ni upola simpatična. U doslovnom prijevodu – leteći miš ili krilati miš. No kod nas se kaže slijepi miš ili šišmiš. Iako, istine radi, ni slijepi ni gluhi nisu – vide sasvim dobro, čak i u mraku, a imaju i sonar pa se odlično snalaze u mraku. Nema nikakve šanse da ti šišmiš uleti u frizuru i tamo se zamota, koliko god priča kružilo po našim krajevima.
Na kraju, moja golubica se ipak priviknula na našeg novog podstanara. Sve što je bilo od terakote u našem vrtu spremili smo u garažu ili kućicu, samo je taj jedan ornament ostao na zidu – jer tamo sada živi naš šišmiš. Eto, dobili smo podstanara. Nadam se samo da me golubica neće natjerati da mu svaku večer lovim insekte za večeru!
By Marijan Jozić
