Autor: Aleksandar Olujić
Nekoć davno, u pradavna vremena kojih se rijetki, a i oni selektivno birajući, vole sjećati, bijaše to ponos jednog grada, jedne zemlje i onih koji su imali tu sreću biti dio nečega većeg od njih samih – Vjesnika.
Kako objasniti generaciji odrasloj na društvenim mrežama značaj tiskovina u ta vremena? Kako opisati onaj smiješak skriven ispod brka mog oca pogleda prikovanog u časopis što ga držaše u ruci? A, ja sam intuitivno znao da je ono što je čitao u tom trenutku nešto važno, nešto posebno.
Tog časopisa odavno više nema (VUS mu bijaše ime), „odstrijelila“ ga je tadašnja vlast i to tako da je nakon Hrvatskog proljeća promijenila cijelo njegovo rukovodstvo a novo je uspjelo u nekoliko godina srozati nakladu na desetinu dotadašnje (sa oko 350.000 na 31.000 kolika je bila naklada posljednjeg broja) te ga onda i ukinuti. Srećom dnevni list Vjesnik uspio je preživjeti to vrijeme i visoko držati barjak hrvatskog novinarstva, a zajedno s njim i Večernjak, Sportske novosti, Arena, Start, Studio i ostala izdanja ove novinske kuće.
Nažalost, s dolaskom novog doba, pretvorbom i svime što je ista nosila sa sobom, nekoć moćna novinska i izdavačka kuća pretrpjela je niz udaraca, a gašenje Vjesnika kao lista 2012., svedenog na ostatke ostataka nekad uglednih novina, bio je ujedno i posljednji čavao u lijesu ove kuće.
Vjesnikov neboder na križanju Slavonske i Savske ostao je stajati kao kakav nadgrobni spomenik nekad cijenjenih novina. U zgradi čiji je inače suvlasnik RH, u čijim je hodnicima odavno utihnuo korak novinara (uz časne iznimke – pozdrav kolegama iz Laganini), bila je smještena arhiva Ministarstva rada i Porezne uprave, a jedan dio prostora je u vlasništvu Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine dok su neki katovi bili prazni.
Gledati kako požar guta zgradu koja je decenijama bila dom brojnih novinara, ali i ostalih djelatnika u medijima i tisku, nije lako. Što će nakon ovog požara biti s neboderom, jednim od simbola Zagreba, odnosno hoće li ga obnoviti ili srušiti? Pitanja su to koja se nameću sama od sebe, a nadamo se da odgovor na njih nećemo dugo čekati. No, jedna stvar je sigurna, bez obzira kakva bila sudbina ovog simbola novinarstva, ono se sigurno neće predati.
Zlatko Herljević, dugogodišnji urednik i novinar Vjesnika, je u razgovoru za RTL rekao kako je „najveći apsurd što na vrhu zgrade i dalje, unatoč požaru, stoji natpis Vjesnik i Večernji. To kao da novinari poručuju – mi se ne damo.”
