Autor: Marijan Jozić
Ovo je već pedeseta priča ove godine, namijenjena hrvatskom govornom području. Uz to, napisao sam još trideset priča za američke časopise te jednu monografiju povodom 75 godina zrakoplovne konferencije. U svemu tome zanimljivo je promatrati razliku između nastajanja knjiga i pisanja kolumni.
Godine gospodnje 2023. pisao sam knjigu o zrakoplovstvu. Kad se započne takav projekt, već na samom početku treba dostaviti plan pisanja i popis poglavlja o kojima će se pisati. Drugim riječima – već se tada zna što će u knjizi biti. Trebalo mi je nešto više od tri mjeseca da napišem tekst, a potom još šest mjeseci da ga uredi osoba dodijeljena za vođenje kroz taj proces. Najduže je trajao najdosadniji dio – svaka osoba koju spomenete imenom mora dati pismenu dozvolu za spominjanje, a isto vrijedi i za fotografije: svatko tko se pojavljuje mora odobriti objavu ili se lice mora zamutiti. Drugim riječima, ako netko ne želi u knjigu – završi u magli.
U toj knjizi spomenuo sam jednog nizozemskog generala, nekadašnjeg zapovjednika nizozemske avijacije i mog poznanika s pivskih druženja. Budući da sam naveo njegovo ime, morao sam tražiti dozvolu, no ispostavilo se da je u međuvremenu preminuo. Amerikanci su mi rekli da dozvolu moram tražiti od njegove obitelji. To mi je bilo malo previše, pa sam jednostavno izostavio ime. I general i pivo su ostali – samo anonimni.
Kad pišem kolumne, situacija je sasvim drukčija. Barem u mom slučaju – nikad unaprijed ne znam o čemu ću pisati. Priča mi dođe spontano i treba je samo prenijeti na papir, odnosno utipkati u računalo. Tako, kad se nakupi pedeset takvih priča, jednostavno ih složim u knjigu.
Ova, zadnja priča, bit će posljednje poglavlje moje petnaeste knjige. Dugo sam razmišljao o naslovu, a naposljetku sam je nazvao po jednom od poglavlja: „Život počinje nakon prve kave“. Pedeset priča čini lijep, okrugli broj. Prošla knjiga imala je četrdeset, ali ovaj put odlučio sam zaokružiti na pedeset – čisto da matematika bude zadovoljna.
Dakle, ove godine je, kako sam već rekao, četvrta knjiga. Prva je gotovo u cijelosti napisana 2024. godine, ali je izdana 2025. Zove se „Kad hrkanje uništi ljubav“.
Druga knjiga bila je zbirka priča iz avijacije, autoindustrije i pomorstva – moji stručni članci objavljeni u nekoliko američkih časopisa (Plane Talk, Transport Security Magazine i Aviation Maintenance). Nosi naziv „Tales of the Engineer (Priče jednog inženjera)“.
Treća knjiga je monografija o povijesti Aviation Maintenance Conference (AMC). Budući da sam bio njezin predsjednik sedam godina, bilo je logično da napišem knjigu o tome. Knjiga se zove „AMC 75 Years“. U 75 godina postojanja nitko nije bio predsjednik dulje od mene, što je svojevrsni raritet. Taj ću rekord držati barem još sljedećih sedam godina, dakle do 80. obljetnice postojanja te družine i dalje. Na taj način postao sam slavan u avijaciji – doduše u inženjerskom dijelu avijacije, a ne u pilotiranju.
Na kraju, četvrta knjiga ove godine sadrži 49 priča objavljenih na PS Portalu i jednu posebnu, preuzetu s Facebooka nakon proslave 50. godišnjice mature Gimnazije Glina. Nju je napisao Nenad, moj školski kolega. Ta najnovija knjiga zbirka je članaka, dogodovština i anegdota doživljenih 2025. godine. Javim vam kad knjiga dođe u prodaju.
Eto, za kraj godine – toliko od mene. Još da vam od srca poželim sretan Božić i sretnu Novu godinu!
