Autor: Marijan Jozić
Već mi je dosta tog vražjeg automatiziranja. Već sam pisao o samoposlugama gdje su postavili blagajne tako da kupci sami skeniraju proizvode, plate račun i idu kući. To je postala moda, ali sad, nakon par godina, te iste samoposluge prigovaraju da im kupci previše kradu. Šteta od krađa mjeri se u milijunima eura. To je puno više nego plaće tih blagajnica.
U Lidlu su otišli i korak dalje. Tamo se svi proizvodi moraju staviti zajedno na vagu, pa računalo uspoređuje ukupnu težinu s bazom podataka u kojoj je spremljena težina svakog skeniranog artikla. Ako se te dvije težine ne slažu – blagajna počne pištati. Pa jednostavnije je bilo prije, kad smo imali pravu blagajnicu od krvi i mesa. Zato su i dalje ogromni redovi kod te jedne jadne blagajnice, dok pored nje stoji hrpa slobodnih samoposlužnih blagajni koje nitko ne želi koristiti. Upravo zbog toga se neki supermarketi već vraćaju na staru situaciju.
U medicini su isto tako potpuno pošandrucali. Kad se ide vaditi krv, dobije se uputnica od doktora. Onda se mora preko interneta ugovoriti termin od deset minuta. Da bi se termin uopće mogao ugovoriti, moraš se registrirati i izmisliti lozinku. Tko bi zapamtio sve te lozinke? Ja ih imam 285. Moram voditi listu lozinki jer se inače moram stalno ponovno registrirati, a to oduzima vrijeme i živce.
Moraš doći točno u dogovoreno vrijeme. Ako dođeš ranije, a nema nikoga – čekaš. Ako zakasniš – neće te primiti i moraš opet na internet ugovarati novi termin. Kod nas u gradu je postojalo samo jedno mjesto gdje si mogao doći vaditi krv bez ikakvog dogovora: kod crvenog križa. Uđeš u čekaonicu, dobiješ broj i kad te pozovu – ideš vaditi krv. Jednostavna procedura.
Ovaj tjedan sam išao vaditi krv jer se nakon šezdesete godine to radi jednom godišnje – kolesterol, željezo i ostalo. Dođem ja opet na to mjesto, u Crveni križ, bez ikakvog dogovora. U čekaonici dvadesetak ljudi ispred mene. Nakon četrdeset minuta dođem na red, a onaj majstor mi kaže da je postalo jako popularno dolaziti vaditi krv bez online dogovora. Kod njih je stalno gužva, dok su na mjestima gdje se mora ugovoriti termin preko interneta gotovo prazni. Ljudi ih izbjegavaju.
Dakle, otišli smo u drugu krajnost. Sve su htjeli automatizirati, ali ljudi to jednostavno ne žele. Ljudi žele vaditi krv na stari način: dođeš, malo pričekaš, popričaš s nekim, izvadiš krv i mirna Bosna. Netko je zaradio lovu na toj automatizaciji, ali praksa pokazuje da to ne funkcionira a osim toga to nitko ni ne želi. Taj majstor (krvovadioc) mi je čak rekao da će se uskoro na još nekoliko mjesta vratiti na stari sistem. Eto, nešto modernizirati nije uvijek pametno. Ako ljudi to ne žele, ne treba im se nametati. Isto je i s umjetnom inteligencijom. Sad se AI uvodi svugdje jer je to moderna riječ. Menadžeri misle: uvest ćemo AI robote pa ne moramo plaćati činovnike. Kladim se da će završiti isto kao i sa samoposlugama. Nakon nekog vremena vratit će se razgovoru s osobom od krvi i mesa.
