2.8 C
Petrinja
Monday, February 10, 2025
spot_img

Kako je Hrvatska pobijedila Škotsku usred Deanovića

Objavljeno: 23. lipnja, 2021

Autor: Miroslav Šantek

LJETO JE OVE GODINE započelo s afričkim vrućinama. Nemilosrdno sunce od rana jutra pali zemlju, metereolozi dijele savjete kako se zaštititi od vrućina, a petrinjske ruševine isijavaju na suncu. Sasvim je sigurno da ovog ljeta nijedna od njih neće biti obnovljena. Sjeli smo u automobil i pobjegli od tog depresivnog prizora očaja, sporosti i ne djelovanja, a crveni japanski stroj nas je odvezao prema jugu. U predvečerje Hrastovica, Taborište i Budičina isijavaju vrućinom, a mi skrećemo prema Deanovićima. Dočekuje nas makadamski put koji vjerojatno nikad neće biti asfaltiran i zavoji koji se propinju uz šumovito brdo sve do prvih kuća ovog sela koje je također nastradalo u potresu. Sve kuće su ovdje obilježene narančastim i crvenim naljepnicama, tek desetak duša živi ovdje, 11 kilometara od središta Petrinje. Čopor seoskih pasa u njihovim beskonačnim trkama prašnjavog puta jedini je uvijek živi prizor ovog polumrtvog sela. Malo ljudi zna da na ovim uzvisinama Zrinske gore jako dobro uspijeva šljiva. Ona prvoklasna, velika, slasna. Ona od koje nastaje prvoklasna rakija, sok ili pekmez. No, kao da nešto ne valja s klimom. Već dvije godine zaredom, mraz u proljeće je napravio pustoš. Pravu štetu koja se mjeri u stotinama tisuća kuna.

PS PORTAL NIJE BAŠ UOBIČAJEN MEDIJ. Ustvari, ne postoji ništa slično. Mi se volimo čoporativno okupiti na nekim mjestima, dobro pojesti i popiti i popričati, a ovog puta razlog okupljanja “plemena” je bio nogomet. Kad državi ide loše, kad je sve više problema, uvijek se dogodi nešto što na neko vrijeme sakrije goruće probleme. Ovog ljeta, kraj svih tih hrvatskih koronaško – potresnih problema koje ni Bog ni Vrag ne mogu rasplesti, a kamoli likovi s Banskih dvora, dogodilo se nogometno europsko prvenstvo. Narod je gladan navijanja i nečeg što ako dobro krene, bar se na trenutak može proslaviti i biti ponosan na zemlju koja se voli. Početak je bio traljav, nikakav, loš, grozan. I onda treba pobijediti Škotsku koja je u identičnom problemu. Znači – utakmica na nož. A kako u Deanovićima imamo jednu od naših ps baza, prije tekme, nasred širokog seoskog dvorišta, zasjeli smo za stol prepun đakonija. Slanina, kobasica, sir, domaći kruh perfektnog okusa, rakija, vino i pivo ukazalo se pred nama. Prognozirali smo i rezulatat. Naš fizičar koji se dovezao iz metropole Darko je čovjek koji analizira stvari i dobro se razumije u tematiku. Reče tako naš Darko između zagriza slanine i gutljaja rakije da će Hrvatska pobijediti s rezultatom 3:1.

Bunar bez vode, foto. M. Šantek

PRIJE UTAKMICE, SA ZADNJIM ZRAKAMA SUNCA, prošetao sam Deanovićima. Duga polja pšenice zaštićena električnim žicama protiv divljih svinja su se savijala na blagom povjetarcu u predvečerje. Zemlja je raspuknuta. Suha. Vapi za kišom. Jedna gospođa iz džezve za kavu zalijeva nasad paradajza. Iza nje je oštećena kuća i pakleno vrući kontejner u kojem živi. U daljini se vidi sisačka industrijska zona, a sa svih strana zelena brda i šume. Bez imalo sumnje, ovo selo baš kao i cijela mrtva, napuštena, nepoznata Banija je raj na zemlji kojeg većina ljudi nikad neće doživjeti i upoznati. Na nebu se počeo uspinjati puni mjesec iznad repetitora na brdu Drobnjaci. Nekad dvorišta puna djece su samo uspomena. Ovog predvečerja su prekrivena zaboravom, mahovinom, grmljem i tišinom. Toliko glasnom tišinom da se osjeti bol. Bunari bez vode, kuće bez ljudi, štale bez blaga. I noć koja je uskoro progutala cijele Deanoviće.

TEKMA JE POČELA NA VELIKOM TELEVIZORU. Udobno zavaljeni u naslonjače, s izuzetno dobrom opskrbom pića i jela, s blagim povjetarcom koji je donosio osvježenje i bez ijednog uboda komaraca, postali smo dio milijunske vojske navijača koji su tog trenutka gledali utakmicu. A onda je pao prvi gol. Nazdravilo se tome. Škoti su izjednačili i otišlo se na odmor, a kad su se vratili stvari su se posložile na svoje mjesto. Bila je to ona Hrvatska koju smo prepoznali. Ona Hrvatska koja kad se zainati i kad ju dobro posložiš melje sve pred sobom. Škoti ove ljetne večeri u mraku Deanovića nisu imali baš nikakve šanse protiv kockastih. Šteta što Darko nije uplatio listić jer je pogodio rezultat. Ponoć je dobrano zavila tišinom banijska brda koja su svijetlila na mjesečini kad smo napustili Deanoviće. Bili smo zadovoljni. Još jednom smo se dobro podružili, najeli i napili, a i repka je pobjedila. Jedino je možda toj velikoj svijetlećoj kugli iznad nas bilo čudno da usred uobičajenog mraka i svakonoćnog potpunog mrtvila vidi tragove svjetla auta punog zadovoljnih navijača. A onda je nastala tišina. Tu i tamo isprekidana lavežom seoskih pasa.

Foto: M. Šantek

Related Articles

Stay Connected

0FansLike
0FollowersFollow
0SubscribersSubscribe
- Advertisement -spot_img

Latest Articles