Autor: Miroslav Šantek
Sjeli smo na drvenu terasu kafića na brdu iznad Petrinje. Stolovi su bili prepuni ljudi koji su došli uhvatiti malo zlatnog sunca i lijepog vremena u doba kad se priroda priprema za zimski san. Kafić na tom brdu Pigiku se zvao De Niro – legendarno mjesto koje još živi u sjećanju svih onih ljudi koji su u tom prostoru provodili dijelove svojih života prije skoro dvadesetak godina kad je ova fotografija i snimljena. Konobarica se zvala Tonkica i donijela nam je piće. U to doba sam puno pušio – kutiju i po na dan “Stoše” i sjećam se da je kutija tih cigareta koštala 9 kuna, a kava je bila 5 kuna.
I ljudi su tada bili puno opušteniji. Nitko nije zurio u ekrane mobitela jer se radilo o uređajima koji su za današnje vrijeme potpuno zastarjeli i služili su za ono najosnovnije – telefonski poziv i SMS. Nitko nije mogao ni zamisliti da će se pojaviti neki brzi i mobilni internet i sve ono što je donio sa sobom i koje je u velikoj mjeri otuđilo ljude. No, signali tih vremena su bili na vidiku. Ovu fotografiju koju danas može snimiti baš svako, prije 20 godina su mogli samo rijetki. U to doba sam bio fotoreporter Večernjaka i nabavio sam skupi digitalni fotoaparat – pravo tehnološko čudo tog vremena. U redakciju sam fotografije slao e-mailom na nevjerojatno sporim brzinama. Za dvije fotografije mi je bilo potrebno desetak minuta vremena. Zapalio bih cigaretu i mirno čekao i nadao se da linija neće negdje puknuti i da će se fotke pojaviti na nekim zagrebačkim monitorima i biti spremne za tisak.
Cigareta i pušenja sam se riješio prije puno godina. Danas, tu i tamo, zapalim po koju, ponekad i kupim kutiju, dvije, koje me natjeraju u žestoki kašalj pa odustanem brzo. Stavljaju na njihove kutije fotografije groznih prizora, a i jako su skupe. Preko 30 kuna za kutiju cigareta. Tko voli nek izvoli. Veći mi je problem što kao i svi oko mene buljim u mobitel kad sjednem u kafić. I punim mozak svakakvim informacijama koje mi uopće nisu potrebne. U svakom slučaju volio bi se vratiti za onaj stol nepostojećeg De Nira i pogledati lica oko sebe koja razgovaraju i posvećuju pažnju jedno drugima.
