Autor: Marjan Gašljević
Bravo Vatreni! Uvijek smo uz Vas ma kako igrali i odigrali. Lopta je okrugla, sreća nije uvijek na našoj strani, a suci još rjeđe. Svim onim seronjama koji sada znaju (a znali su i prije) “kako bi bilo bolje da je bilo” savjetujem da odaberu neki drugi hobi i mane se nogometnog pametovanja. Uz Hrvatsku (ma o čemu se radilo) ili jesi, ili nisi.
Danima prije početka Europskog nogometnog prvenstva uzjebali su se svojim “stručnim” mišljenjima hrvatski nogometni “stručnjaci”, ili ti onih 4 miliona hrvatskih izbornika. Toliko nogometnog znanja u jednom toliko malom Narodu, s jedne strane oduševljava, a s druge strane straši. Toliko nogometaša Koliko su poželjeli ti silni “izbornici” ne bi mogli pronaći kada bi u obzir uzeli svakog stanovnika Hrvatske ali i dijaspore od Punta Arenasa do Narvika, preko Ljubuškog i uokolo, od nultog do 24-tog meridijana.
Nogomet bi, općenito, trebao biti razbibriga, zdrava zabava na one koji igraju ali i one koji gledaju i navijaju. Nogomet je, na žalost, davno to prestao biti. Bar za manjinu koja na tom jebenom nogometu zarađuje basnoslovne iznose uz princip, “boli me kita za rezultat”, a sve na račun milijardi zaluđenih građana spremnih odreći se i korice kruha da bi se pokazali u drukanju za “svoje”.
Nogomet, u konačnici, čak ni ne igraju oni na zelenom terenu. Oni samo guraju i udaraju loptu. Nogomet igraju oni likovi u brendiranim odjelima što u svečanim ložama daleko od uspaljenih, oznojenih i smrdljivih navijača ispijaju pomno ohlađeni šampanjac.
Dok Svijet razdiru ratovi i krvavi sukobi za koje čak i ne znamo da i u tom kutku Zemlje ginu ljudi ti likovi iz svečanih nogometnih loža bez “jebemti” izvala i po nekoliko stotina milijuna eura za nekog šesnaest godišnjeg klinju kojeg su procjenili kao “nogometni dragulj”. Na koncu malo je tih gurača lopti koji nisu, po novinarima i sportskim komentatorima, proglašeni “draguljima”, “genijima”, “herojima”, … Te milijarde koje se vrte oko tih klinaca koji na koncu dobivaju od svega toga mrvice, ma kako te mrvice bile velike za nas koji živimo s 515 eura prosječne hrvatske mirovine, Koliko bi tek dječjih života spasili da se, bar djelomično, usmjere prema tim potrebitim u nekim zemljama “Nedođijama”. Ne, to ne znači ništa onima u svečanim ložama. Ma daj, i oni su ljudi? Ma jesu! Zvjeri ubijaju samo kada su gladne.
I dok tamo nekom reporteru uspaljni navijači pričaju kako su digli kredite da bi došli navijati u Njemačku pragmatični Njemci bez srama kažu da ne mogu izračunati basnoslovan iznos koji će zaraditi na ovoj nogometnoj smotri. A te neodmjereni fan-u škljocaj zubima kada ti sjedne rata u Hrvatskoj. I ti, i tvoja dječica.
I onda bih trebao plakati? Žao mi je kada moji gube tekme. Teško mi to pada jer sve što je hrvatsko moje je, moj identitet. Sve je to, na koncu, igra. Kada igra završi trebali bi se okrenuti stvarnosti. Na žalost, u Hrvatskoj mnogi ne žele građane u zbilji, a to nisu likovi koji guraju loptu. Oni se voze, žderu i glumataju u svečanim ložama na naš račun trudeći se da “igra” traje što duže i da pozornost građana ostane usmjerena na igru.
“Suci su nas pokrali!” Jesu. I opet će. Ma koliko se napuhavali mi smo “mali”, a “mali” mogu i jesu uvijek žrtve nasilja “velikih”. Koliko smo “mali” govori činjenica da nekoliko najjačih nogometnih klubova ima već proračun nego Hrvatski državni!
Uz Hrvatsku, na koncu, ili jesi ili nisi ma o čemu se radilo. Zbilji, fikciji ili samo nogometu. I tu se, eto, dvojimo i svađamo držeći se stare mantre, “Koliko Hrvata, toliko stranaka i mišljenja”.
Usput, danas je Dan Hrvatske neovisnosti. Dan kada je Hrvatski Sabor donio odluku o raskidanju svih sveza s bivšom federalnom Državom. Mnogima je teško pojmiti koja je veličina ovog Dana koji se “naslanja” na 8. listopada, dana kada je ova odluka postala pravomoćna. Složena je to i teška priča koju nam neće pričati ljudi iz lože. Mi smo, eto, koji položismo prisegu u famoznoj JNA onih davnih godina, između ta dva datuma “izdajnici”. Mnogima su to hrvatski sudovi uzeli kao “otegotnu okolnost”. Ne znate to? Dezerteri vam to nikada neće pričati.
Svim građanima Republike Hrvatske čestitam Dan neovisnosti, bili oni ili ne bili!