Novinar: Antun Petračić
Fotografije: od obitelji i A. Petračić
Na groblju u Gorama, u veliku crnu mramornu grobnicu triju naraštaja obitelji Pavlečić položena je urna s posljednjim zemaljskim ostacima Nikole (Nikice) Pavlečića – Ligaća.
Petrinjca po rođenju i u osnovnoškolskoj dobi, Zagrepčanina sa studiranjem i radnom karijerom u glavnim godinama života, a u obje sredine i šire po Hrvatskoj poznatog vrsnog sportaša, najviše u nogometu, ali i u rukometu i malom nogometu.
Nikola Pavlečić (rođen 6. 12. 1943., umro u Zagrebu 19. 08. 2024.) dijete je dvaju gradskih sredina, i Dugovolčan (najranije) i Kanižanac (kasnije).
Iz današnje Duge ulice generacijski smo potekli rođenjem na početku i kraju iste ratne godine, vezani istim razredom osnovne škole i susjedskim vršnjačkim dječjim igrama. Svjedočili Ligaćevoj spretnosti, zanesenog vladanja loptom, u ono poratno vrijeme skromnih i siromašnih 50-ih godina, potpunoma drugačijeg od ovog sadašnjeg nezamislivo modernog, novog, drugačijeg, razvijenog…
Naš Ligać (taj nadimak u trajnu ostavštinu i lokalno prepoznavanje dao mu je stariji susjed Ljubo Orabović s iste lijeve neparne strane Duge ulice) jednom je u upornom dječačkom skupljanju fotografija nogometaša iz malih čokoladica, za nagradu postao vlasnikom prave-pravcate kožnate nogometne lopte, predmeta sreće, veselja, ponosa… Koliko je s njom odigrano vršnjačkih dvorišnih utakmica i naganjanja po okolnim poljima i livadama?
Ova prva lopta sudbinski je odredila Ligaćevu usmjerenost nogometu s višegodišnjim rezultatima zapisanih u povijest ovog sporta u petrinjskim okvirima i hrvatskim dosezima. Uvijek fajter, u navalnim redovima, golgeter s talentom za pogodak, Ligać je redao utakmice u naraštajima nekadašnjih petrinjskih klubova Radnika, Gavrilovića, Mladosti, Slavije, sisačke Segeste, NK Osijeka, NK Zagreba i dr.
Od aktivnog igranja oprašta se 11. 09. 1975. prijateljskom utakmicom Mladosti i zagrebačkog Dinama, na otvorenju novog gradskog stadiona uz Petrinjčicu, a potom je veteran-rekreativac Unikonzuma, Triglav osiguranja i Dinama.
Znane su i njegove utakmice u malom nogometu, a manje, ali ništa nevažnije, i u rukometu.
U svim godinama Ligać nije zaboravljao svoj rodni grad i nove naraštaje Petrinjaca. S ogromnim osobnim iskustvom i znanjem, poznanstvima i kontaktima, počesto je pomagao, savjetovao i surađivao s nadolazećim mladim Petrinjcima vezanih uz loptački sport nogama i rukama. (Za detalje i više – prolistajte knjige zelenih korica o povijesti NK Mladosti i 100. godina petrinjskog nogometa).
Nakon osnovne škole u Petrinji (1950.-1957.), pa prva dva razreda Srednje škole u Sisku, a maturiranja Gimnazije u Osijeku, Nikola Pavlečić je 1985. diplomirao za inž. prometnih znanosti u Zagrebu, pa obnašao direktorsku dužnost i poslovno-radnu karijeru u PTT, na tragu svoje majke Vere, petrinjske poštanske djelatnice na šalteru.
A sve svoje najbolje iz nogometa, otac je više nego uspješno i kvalitetno prenio na sina Antonia, mladog igrača Segeste i Mladosti uzrasta starijih pionira i kadeta, a po Zagrebu klubova Lokomotive, HAŠK-a, Trešnjevke i Trnja.
Antonio Pavlečić je i nogometni sudac, sada aktivni delegat utakmica Supersport Prva HNL, posjeduje trenersku licencu UEFA.
Ligaćev nasljednik stvorio je i zavidnu karijeru: diplomirani je ekonomista, doktorirao u struci, završio Diplomatsku akademiju pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, političku akademiju njemačkog kancelara Konrada Adenauera, a profesionalnu karijeru usmjerio u Ministarstvu gospodarstva…
Nikola Pavlečić-Ligać vezao se uz svoj rodni zavičaj kućom za odmor uz Kupu u Novom Selištu, a branio je i oslobodio ovaj kraj u Domovinskom ratu kao dragovoljac 153. brigade HV u Velikoj Gorici, promaknut u čin bojnika, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata.
U krematoriju na Mirogoju u Zagrebu ispraćen je uz vojne počasti i dirljivo prijateljsko obraćanje (također Petrinjca iz nekadašnje Kolodvorske ulice) Zorislava Srebrića, glavnog savjetnika HNS.
Na grobnicu u Gori Ligaću su stavljeni vijenci svježeg cvijeća HNS, veterana NK Zagreba, Ministarstva hrvatskih branitelja i drugi.
Bolnom rastanku za vječnost rodbini su se pridružili prijatelji i vršnjaci iz zajedničke davne mladosti u Petrinji. Na groblju je obred i kasnije sprovodnu misu zadušnicu u Gori vodio don Paško Glasnović, župnik Uznesenja Blažene Djevice Marije, rektor Marijanskog svetišta Sisačke biskupije Majke Naših Stradanja.











