Udruga Kultura vrijednosti u ponedjeljak, 16. rujna 2024. u 18 sati, predstavlja knjigu Jagode Kljaić „Sa druge strane štreke i Odjeci“.
Predstavljanje će se održati u Centru kreativne industrije Sisak, Ul. Stjepana i Antuna Radića 20 (1. kat), a o knjizi će govoriti dvojica velikana pjesničke riječi: Enes Kišević i Mile Stojić.
Jagoda Kljaić (1950., Glina), piše kratku prozu i poeziju. Završila je Fakultet političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu i ima višegodišnji staž u novinarstvu i to kao novinar u „Vjesniku Željezare“ (novinama Metalurškog kombinata Željezara Sisak) i deset godina kao glavni urednik lista „Novi Zagreb“ istoimene zagrebačke općine. Zastupljena je u više regionalnih zbornika i književnih časopisa. Pjesme su joj prevedene na poljski, slovenski, bugarski i makedonski jezik.
Objavila: Pjesma za Korzo – Glinski spomenar, kratke priče; Pepeo na pragu, pjesme; Rascvjetana trpeza, kratke priče; Vodeni žig, poema o poplavi; Mimoze u moru, poema o životu i smrti; Otjerane ptice, pjesme; Tintom zapisano, kratke priče; Crveni karanfili – Izbor 100 kolumni; trilogija kratkih priča Krugovi: Pogled ispod Pogledića, Vrijeme zrelog kestenja i Pet minuta u paučini; Kuća sa zelenim barkodom – Priče iz epicentra, zbirka priča; Priče iz dima, izbor kratkih priča; Šnenokle, pjesme; Rapsodia na obloku (Rapsodija na oblaku), izbor pjesama izdan u Poljskoj.
Njena zbirka pjesama Sa druge strane štreke, štampana je u tri izdanja, na latinici i ćirilici. Ovo izdanje u nakladništvu Udruge „Kultura vrijednosti“ iz Siska nosi naziv Sa druge strane štreke i Odjeci. Za razliku od prošlih izdanja ova se knjiga sastoji ne samo od 100 pjesama svrstanih u 6 ciklusa (Kad te vidim, povilenim; U bukliji rakija; Palamar kruva; Selo se razgodlo; Odanje i Sa druge strane štreke) i Rječnika (s oko 1 000 leksikografskih jedinica), već i dijela Odjeci uza niza štreku, u kojem se nalaze tekstovi književnika, novinara i kulturnih djelatnika inspirirani ovom zbirkom pjesama Jagode Kljaić.
Radostan sam da ovu zbirku poezije mogu preporučiti, kako i sama pjesnikinja veli:
Zauvijek otišlima,
Odlazećima,
Onima koji dolaze
A posebno onima koji dolaze iz globalne tuđine u toplinu zavičaja.
Enes Kišević
Simbolična „deklaracija o zavičajnom jeziku“ Jagode Kljaić je prije svega artefakt, trajan trag jednog pjesničkog dara prosijanog kroz konkretno pjesničko iskustvo.
Muharem Bazdulj
Poetičnost jezika Jagode Kljaić ponajviše se ogleda u izboru bazičnog idioma, tj. u aktiviranju pojedinih osobina lokalnog govora kome je pjesnikinja veoma privržena. Upotrijebljena dijalekatska jezična sredstva pritom dobijaju status stilema. Naime, specifičnost pjesničke zbirke Sa druge strane štreke jeste u njenoj potpunoj uronjenosti u dijalekatsko, zavičajno, u njenoj stopljenosti s organskim banijskim idiomom, kojim danas gotovo nitko ne govori.
Dijana Crnjak
Jagoda Kljaić ne piše filologiju ni etnologiju (mada će za njom kupiti klasje i filolozi i etnolozi i sociolozi i psiholozi), ona je pjesnikinja, piše poeziju. Napisala je voluminozno i velevrijedno pjesničko djelo. U nj utkala, upjevala toliko lica i činjenica da bi se moglo zvati banijskom enciklopedijom. S obzirom na njegovu duhovnu auru, nazovimo ga Banijskom Biblijom.
Petar Gudelj
Poetsko platno raskošnih boja radosti, opirući se nasilju, pruža mirisne dlanove zaboravljenih riječi, tople, brižne dodire otišlih. (…) Na tom fonu, široko koegzistiraju jezički znaci simbolično-metaforičnih značenja, produbljujući misaona polja cjelovite knjige.
Ružica Komar
Prije nekoliko godina s prijateljem sam se vozio pustim selima Banije. Gledao sam urušene krovove, kuće iz čijih su razvalina izrasla visoka stabla. Nitko tu više ne živi, osim koje nemoćne starice ili starca. Krajolicima je vladala jeziva tišina. Čitajući pjesme Jagode Kljaić, ja sam najednom naknadno osjetio pjesme i glasove ljudi kojih tu više nema. U arhipelazima suvremenog srpskog i hrvatskog jezika, ovaj kozmos predstavlja jedno potonulo ostrvo. Kljaićkina knjiga-poema u jezičnom i poetičkom smislu je unikatna, usporediva možda jedino s Krležinim „Baladama“. Ljudi s granice, njihovi životi i drame predstavljaju zamorce u svirepim igrama historije, kojih smo, nažalost, i mi svjedoci i tužni sudionici. O tome govori danas jedino istinska poezija, kakvu piše Jagoda Kljaić.
Mile Stojić
Ako jezik nestaje iz svakodnevne upotrebe, on postaje mrtvi jezik, i onda nije logično očekivati književno ostvarenje na mrtvom jeziku. Upravo to, neočekivano, ostvarila je Jagoda Kljaić zbirkom od stotinu pjesama. Na mrtvom jeziku napisala je višeslojno književno djelo, najvećeg umjetničkog (pjesničkog) dosega kojim bi se mogla podičiti kultura najvećih naroda i jezika.
Đuro Tadić
