Autor: Marjan Gašljević
Poslije Dubrovačkog samita Hrvatska javnost se bavila srbijanskim predsjednikom Vučićem i našim premijerom Plenkovićem u kojem je „srazu“ Plenković, izgleda, izvukao kraći kraj. Naravno, tko je koga pozvao, tko je trebao biti pozvan i tko nije nemoguće je saznati, činjenica je, međutim, da hrvatski Predsjednik nije pozvan. I u toj cijeloj, da ne kažem Plenkovićevoj „sramoti“, fokus javnosti trebalo je prebaciti na neki drugi bombastični „događaj“.
„Milanović je ruski oficir!“ „Milanovićevu predsjedničku kampanju financiraju Rusi!“ Počeli su licitirati Plenković, pa notorni Grlić Radman pa sve do dubrovačkog gradonačelnika Frankovića.
Da to nema veze sa zdravom pameti jer se, sa sigurnosnog aspekta, ne poduzima ništa odmah je postalo jasno. Međutim, takva vrsta zajebancije da se skrene pozornost s jednog fijaska totalno je neumjesna. Sa državnom sigurnošću nije se za zajebavati.
Naravno, revni novinari, jer danas mreže i mediji pamte baš sve, potražili su financijske i druge aranžmane hrvatskih političara s Rusima. I gle čuda. U posljednjih nekoliko godina bilo je toga oho-ho. Od onog, hm, perverznog plazanja Kolinde po Putinu i Radmanovog čitanja Lavrovljeve ruske poezija na ruskom jeziku najmanje je u toj priči. Nešto složenije su priče oko Oksane Divinskyih i financiranja (doniranja) love za HDZ-ov ekonomski program ali i spajanja naftnih kompanija uz suradnju s Gucerjevim. Ista ta Oksana zatajena je na sastanku Poletajeva s Kolindom na Pantovčaku u onoj priči oko Sberbanke (Agrokora). Isto tako, o čemu se ne govori, jest Gazpromov novac (sudski postupak u tijeku) za svojevremeno saniranje HDZ-ovih dugova.
Istovremeno traje i „spašavanje dobrog vojnika Sopte“ kojeg su, u nacrtu istražnog dokumenta, optužili da je jedini odgovoran za pogibiju trojice mornara Jadrolinije. To što je Sopta Plenkovićev frend, jel tako, nema veze s „poliranjem“ istražnog izvješća. Da Plenković nema veze s havarijom i stradanjem, nema. Postoji nešto za što su mnogi hrvatski časnici „stradali“ – zapovjedna odgovornost. I njega i Olega.
Spinanje ide dalje. Jučer su puni (podobni?) portali čak i Nova TV kojoj sa, ajd kažimo, malo i vjerovao kao neovisnoj, ushićenih vijesti kako je nakon 18 godina završena auto cesta Zagreb – Sisak i biti će otvorena do kraja mjeseca. Lijeno mi je bilo, dok pišem ovaj tekst, otići i fotografirati početak – završetak iste te „gotove“ autoceste. Krak autoceste sa kružnog toka u Odri završava u Andrićevom vrtu, a čija je oranica u kojoj završava „gotov“ autoput u Selima ne znam. Tu, uglavnom, pred tom oranicom, završava kolnik i svodi se na, ad hoc, izgrađenu pristupnu cestu koja promet s autoputa vodi na državnu cestu na kraju Sela. Odatle pa do kružnog toka u Odri promet mora proći kroz Stupno i Odru te frekventan željezničko cestovni prijelaz Stupno gdje je branik često i dugo spušten. I to je autoput do Siska. Fali mu samo 2100 metara. Nema veze, izbori su pred vratima, a za 4 godine biti će novi pa nije na odmet imati, opet, priču o „završetku autoputa“. Građanima koji svakodnevno voze Sisak – Zagreb svaki metar „komotnog“ asfalta je radost, ali, na koncu, „najte me jebati s pričom“.
Anušić je, kažu, otpisan po Plekoviću. To nema veze s tim što se je, na račun Amerikanaca valjda, vozao u black howku po Americi. Političari se, osim Plenkija koji se, kažu, boji vole vozati zrakom. Pa i famozni Bane je letio, i letio, i odletio. To je već prešlo u tradiciju pa se Plenkoviću nadaj da će i Milanović, koji isto tako leta, odletjeti? Ili to ne vrijedi „ruskim oficirima“ koji, kada zatreba, samo padnu s neba.
A naše nebo, eto, čuvaju nam vječiti prijatelji, Talijani i Mađari. Vicmaheri kažu da se Meloni raduje jer „čuva“ Istru i Dalmaciju, a Orban Središnju Hrvatsku i Slavoniju. Šapnuo je, rekoše čitači s usana, i Vučić Plenkoviću: „Daj, bre, prijatelju da i mi nešto ćuvamo.“
