Autor: Marijan Jozić
Zapanjujuće je koliko živo možemo prizvati događaje koji su se odigrali prije 58 godina — gotovo kao da su se dogodili jučer. Nažalost, vrijeme prolazi i mi starimo, ali uspomene kao da namjerno ostaju. Njih se lako sjetimo, ali nam je teško sjetiti se gdje smo ostavili naočale.
Negdje oko Božića 1968. godine Apollo 8 krenuo je na svoje povijesno putovanje prema Mjesecu. Nakon tri dana leta letjelica je napravila deset krugova oko Mjeseca i sigurno se vratila na Zemlju. Posada — Borman, Lovell i Anders — više nije među živima, ali njihova ostavština ostaje.
Frank Borman kasnije je bio direktor tvrtke Eastern Airlines, koja je, u nesretnom obratu, na kraju bankrotirala. James Lovell bio je zaposlen u tvrtki Astronautics; jednom sam ga pokušao nagovoriti da održi predavanje o svom letu prema Mjesecu na mojoj konferenciji. Međutim, njegov honorar od 35.000 dolara po satu potaknuo me da nađem nekoga drugog koji ne traži ništa za pola sata priče. Bill Anders živio je dug život i poginuo u avionskoj nesreći u vlastitom avionu u 91. godini života.
Te 1968. godine njihova je misija izazvala ogromnu medijsku pažnju. Posadu su uspoređivali s junacima iz romana Julesa Vernea Od Zemlje do Mjeseca. Uostalom, Apollo 8 lansiran je s Floride, blizu mjesta odakle je, prema Verneovoj mašti, poletjela izmišljena kapsula njegova romana. I Verneova kapsula i Apollo imali su tročlanu posadu. Obje kapsule bile su sagrađene od aluminija. Nitko od njih nije sletio na Mjesec; umjesto toga, obje su se nekoliko puta okretale oko Mjeseca i završile u Tihom oceanu. U oba slučaja let se dogodio u prosincu, a dijelilo ih je točno sto godina. Time je simbolično označen početak istraživanja Mjeseca.
Nakon Apolla 8 uslijedilo je još nekoliko misija, a ukupno je dvanaest ljudi imalo privilegiju hodati po Mjesecu, od kojih su još četvorica živa (Aldrin, Duke, Scott i Schmitt). Interes je splasnuo nakon što su Amerikanci uspjeli sletjeti na Mjesec, dok su Sovjeti, na svoju žalost, ostali na Zemlji. Izgubivši utrku za Mjesec, Sovjeti su izgubili i interes, a Amerikanci su procijenili da su putovanja na Mjesec preskupa, pa su misije prestale.
Sljedećih više od pola stoljeća nije bilo značajnijih podviga u svemiru s ljudskom posadom — izuzmemo li svemirsku postaju ISS, koja kruži na relativno maloj visini od svega 400 kilometara iznad Zemlje.
Sada će se, za otprilike dvadeset dana, sve to promijeniti, iako o tome zasad nećete čuti mnogo u lokalnom kafiću. Novi američki lunarni projekt zove se Artemis, a plan je ponoviti putovanje Apolla 8, ovaj put s četveročlanom posadom, uključujući i jednu astronautkinju. Uskoro će to postati glavna vijest, a publiciteta će vjerojatno biti više nego na celebrity vjenčanju.
Za sada je važno znati što se sprema: jedna žena krenut će prema Mjesecu. Nadamo se da će sve proći dobro i da će se posada sigurno vratiti. Ako stvari krenu po zlu, već mogu zamisliti naslove tabloida koji ismijavaju astronautkinju jer je upravljala Artemisom pa se “izgubila”, iako vjerojatno ima bolju orijentaciju od prosječnog GPS-a.
U grčkoj mitologiji Artemis je sestra blizanka Apolla, pa je projekt Artemis s pravom zamišljen kao nastavak i podsjetnik na Apollo. Kako se kaže — živi bili pa vidjeli.
Verne kapsula
Bill Anders je uslikao ovu legendarnu sliku
